Koliki su troškovi smještaja u domu te koji sve faktori utječu na cijenu?
U današnje je vrijeme prilikom spomena udomiteljskih usluga mnogima prva pomisao visoki trošak smještaja i nemogućnost osoba slabijeg imovinskog statusa da snose troškove boravka u domu. Kao što je većini najvjerojatnije dobro poznato, troškovi smještaja uvelike ovise o zdravstvenom stanju korisnika usluge. Tako će primjerice pokretna osoba morati izdvojiti manji iznos od osobe koja je nepokretna ili polupokretna.
Osim spomenute razlike, na cijenu smještaja utječe i način na koji se smještaj realizira, točnije da li je smještaj ugovoren u javnom (državnom; decentraliziranom) ili privatnom domu. U svakom slučaju o cijeni smještaja odlučuje osnivač doma te se tako boravak u decentraliziranim domovima može naći i po cijenama nižim od 2.000,00 kn dok boravak u privatnim domovima može prelaziti i iznos od 6.000,00 kn i više. Za jednokrevetni smještaj uglavnom će biti potrebno izdvojiti nekoliko stotina kuna više, a cijena može ovisiti i o tome da li smještaj ima privatni balkon i zasebnu kupaonicu. Primjerice, troškove smještaja u domovima čiji je osnivač županija dio troškova podmiruje se iz županijskog proračuna. Prema državnim podacima prosječna cijena takvog smještaja iznosi oko 3.000 kuna. U slučaju kada korisnik i njegovi obveznici uzdržavanja nemaju dovoljno sredstava za podmirivanje troškova smještaja rješenje o financiranom smještaju donosi centar za socijalnu skrb.
Osim već spomenutih faktora, na cijenu uvelike može utjecati i vrijeme podnošenja zahtjeva. Naime, smještajni kapaciteti u Hrvatskoj su uvelike ograničeni, (pre)veliki broj osoba neprestano čeka na smještaj i po nekoliko godina. Žalostan je podatak Ureda pučke pravobraniteljice da je prema popisu stanovništva iz 2011. u Hrvatskoj živjelo 758.633 osoba starijih od 65 godina, a da su djelovala dva državna, 45 decentraliziranih te 97 tzv. privatnih domova za starije i nemoćne. Smještajni kapacitet spomenutih ustanova iznosio je 17.620 osoba, od čega su decentralizirani i državni domovi raspolagali s ukupno 10.900 mjesta.
Oni koji su ipak bili te sreće da su pronašli smještaj koji si mogu priuštiti, morat će se suočiti s prikupljanjem papirologije. Od slučaja do slučaja, ustanove uglavnom traže dokumentaciju poput rodnog lista, domovnice, potvrde o visini mirovine, raznih potvrda o zdravstvenom stanju te izjavu obveznika uzdržavanja, ovjerenu kod javnog bilježnika, o plaćanju razlike u cijeni smještaja.
Osim administrativne strane, korisnika i njegove bližnje također je potrebno informirati i o načinu i uvjetima smještaja te ih pobliže upoznati sa samim radom ustanove. Adaptacija na život u novoj sredini nije nikome jednostavna, a kamoli osobama koje po prvi puta u životu napuštaju svoj dom i svoju obitelj. Stoga je neobično važno osigurati učestali kontakt korisnika s obitelji te mu pružiti adekvatnu i profesionalnu njegu i brigu.
Maja Jurić mag, iur.,Treća dob
