U današnje vrijeme iseljavanje mladih u potrazi za boljim poslom nezaobilazna je tema u svim društvenim sferama. Među obrazovanim kadrom koji najčešće pronalazi zaposlenje izvan domovine, upravo je medicinsko osoblje i njegovatelji što neposredno utječe na manjak broja izvršitelja i nemogućnost postizanja zadovoljavajuće razine kvalitete u pojedinim ustanovama socijalne skrbi. Nije dvojbeno da spomenuti poslovi spadaju među najnesebičnije i najzahtjevnije što dodatno otežava pronalazak kvalificiranih zaposlenika. Domaći poslodavci uglavnom preferiraju zaposlenike sa srednjom stručnom spremom, bez obzira na prethodno radno iskustvo, ali nude nestimulativne plaće koje ne mogu konkurirati zaradi izvan granica.
Već smo ranije spominjali da adekvatnu uslugu u domovima između ostalog čine i kvalitetni radni uvjeti za zaposlenike doma, ali jednako tako i profesionalan pristup prema korisnicima. U današnje su vrijeme narasle potrebe korisnika pa je unapređenje kvalitete profesionalnog rada neophodno kako bi se efikasno odgovorilo na zahtjeve tržišta. Preduvjet za formiranje uspješne radne okoline, jest stručno i educirano osoblje koje korisnicima doma boravak u ustanovi čini ljepšim i ugodnijim. Ovdje se prvenstveno misli na zadovoljavanje individualnih potreba pojedinog korisnika kao i pristup poslovanju koji u prvi plan stavlja kvalitetu boravka u ustanovama. Drugim riječima, osoblje treba poštovati privatnost i osobnost korisnika, prepoznati na koji način pristupati starijim osobama, zaštititi korisnike od bilo kakvog oblika nasilja i zlostavljanja te o eventualnoj sumnji odmah obavijestiti ravnatelja ustanove.
Osim samog osoblja, u svakoj ustanovi socijalne skrbi, veoma važnu ulogu ima njezin ravnatelj. Zakonom o socijalnoj skrbi predviđeno je da ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima, upravnim i drugim državnim tijelima te pravnim osobama s javnim ovlastima.
Iako na području socijalne skrbi općenito postoje brojni seminari i edukacije za stručno usavršavanje, nešto rjeđe se organiziraju specijalizirane radionice koje bi se prvenstveno bavile organizacijom rada i poslovanja u domovima za starije i nemoćne osobe. I dok se u organizaciji Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku redovito organiziraju stručni aktivi ravnatelja i stručnih suradnika, isto zasad nije dovoljno za postizanje zadovoljavajuće kvalitete socijalnih usluga u lokalnim zajednicama. Većina osoblja koja sudjeluje na radionicama po prvi se puta susreće sa standardima kvalitete, metodama samoprocjene ili pak primjerice izradom plana poboljšanja kvalitete usluga. Radi unapređenja kvalitete života korisnika i njihova aktivnog sudjelovanja u životu zajednice, potreban je ozbiljan i dugotrajan angažman kako od strane osnivača, ravnatelja, stručnih suradnika, tako i od strane nadležnih institucija. Bez navedenog nije realno za očekivati da će se poboljšati, već ionako prilično loša, socijalna slika Hrvatske.
