STAVOVI STARIJIH OSOBA PREMA SMRTI I UMIRANJU
Starost, starenje i smrt su teme koje je obradila Izv. prof. dr. sc. Ana Štambuk autorica monografije, iako nisu nimalo privlačne u svakodnevnom životu, kada su uzajamno povezane, jednako tako nisu ni pretjerano zanimljive u struci, međutim, ako ih međusobno odvojimo tada su, na znanstvenom području, starost i starenje aktualnije od smrti. U svojoj monografiji istinski razotkriva upravo one teme koje se drugi ne usuđuju, ne žele, ili možda čak ni ne znaju kako započeti njihovo otkrivanje.
Autorica tako smatra da su ključni razlozi za takav odnos prema ovoj temi slijedeći:
„1. Napretkom medicine, bolesne i terminalno oboljele osobe počele su primati bolju zdravstvenu skrb profesionalnih liječnika u bolnicama, nego što bi primili od članova obitelj u vlastitim domovima. Time je obitelj prestala njegovati umiruću osobu
.2. Dolaskom industrijalizacije i urbanizacije nastala je veća prostorna pokretljivost ljudi pa su se neki članovi obitelj počeli raseljavati na neka druga područja. Tako, čak ako bi bolesna osoba i ostala kod kuće, ne bi u kući više bilo dovoljno osoba potrebnih da joj pruže njegu i skrb.
Industrijalizacija društva stvorila je visokospecijalizirane radne uloge.
Nastajali su zakoni koji su regulirali brigu za umiruće osobe i pokop umrlih s ciljem da se spriječi širenje zaraznih bolesti.
DOŽIVOTNO UZDRŽAVANJE – DOSMRTNO UZDRŽAVANJE – Znate li razliku?
Zbog urbanizacije, mnoge gradske obitelji više nisu imale pristup zemlji pa tako ni mjestu za pokop te su se i u tom području morale oslanjati na profesionalce.“