Siroti srednjoškolci

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

“I kaj to meni treba?” pitam se pokušavajući se oteti napasti da napišem nešto o problemu dualnog obrazovanja koje već dva dana diže prašinu u javnosti.

No…popuštam pod unutarnjom prisilom.?

Davno sam završila medicinsku školu u Varaždinu. Bilo je to u ono vrijeme kad se s diplomom te škole moglo zaposliti bilo gdje izvan Hrvatske (točnije, izvan YU) bez da se postavljalo pitanje nostrifikacije. Bila je to jedna od najcjenjenijih takvih škola u ovom dijelu Europe.

Za one koji će pitati “kakve to sad veze ima?”, reći ću samo “ima, ima! imajte strpljenja!”

Naime, ta četverogodišnja škola ne da nije imala povijest ni zemljopis…ona nije imala ni matematiku (osim u prvoj godini), a fizike, kemije i biologije bilo je samo u prve dvije godine.
(kasnije se to pokazalo manjkavim jer su se za upis na medicinu bodovali upravo ti predmeti iz sve četiri godine pa su u startu, dakle, med. sestre bile zakinute za popriličan broj bodova u odnosu na gimnazijalce).

Usprkos tomu, na svjedodžbama kroz svaku od četiri godine skupilo se između 16 i 19 predmeta…uglavnom stručnih.

Iako nisam upisala medicinu, uopće ne mislim da sam na bilo koji način zakinuta za usvajanje znanja iz povijesti i zemljopisa (geografije, ako je nekom tako zgodnije) kroz srednjoškolsko obrazovanje.
O vjeronauku ću reći samo kako sam sigurna da tom predmetu nije mjesto u školi, ali on je ionako izborni pa ko voli…nek izvoli!

Nekad je bilo, a i danas bi trebalo biti, najvažnije stručno znanje no često ćete sresti medicinsku sestru, nek mi oproste mlade kolegice, koja na najjednostavnije pitanje pacijenta nehajno odgovara “čujte, to morate pitati doktora!”

U “moje vrijeme” takvo je što bilo nezamislivo.

Pišem, dakle, o srednjoj školi, a ne o trogodišnjem školovanju za zanatska zanimanja.

Svatko iole normalan shvatit će da su afiniteti različiti i da će mladi ljudi svoja znanja izvan struke birati i nadopunjavati sami. Mogli smo mi polovicom prošlog stoljeća, pa što ne bi današnja mladež kojoj je mogućnost dolaska do informacija neusporedivo lakša nego prije gotovo pola stoljeća.

Ne opterećujte se i ne opterećujte mlade ljude. Onaj tko žeđa za znanjem, naći će ga…onaj koji ne žeđa, od “biflanja” za test ili ispit ionako kasnije neće imati nikakve koristi.

Vijesti
Sukob generacija
Kako si pomoći pri anemiji? Dobar savjet.
Drugačiji mozak kod onih “lijenih”

Ena Šimek Šuplika, Treća dob

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?