NAKON DESET GODINA ČEKANJA- Potpišite zadužnicu ili ništa!

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Drago K. iz Zagreba nakon deset godina čekanja je ko­načno dobio poziv za smještaj u jednokrevetnu sobu u jedan popularan dom za starije osobe u središtu grada. Kako živi sam, udovac je bez djece, s pristojnom mirovinom, neće mu biti problem snositi trošak smještaja i još zadržati nešto novca za troškove mobitela, brijača, lijekove, higijenu, odlaske u kino ili na koncerte. Sve je to on lijepo isplanirao, a svoj će zagrebački stan staviti u prodaju tek nakon tri mjeseca, kad bude siguran da se snašao u domu.

 

SMJEŠTAJ U STARAČKI DOM – Važni koraci koje je potrebno proći prije smještaja

 

     Oduševljenje mu je malo splasnulo kad su mu iz doma javili kako na čin potpisivanja ugovora o smještaju mora donijeti i bjanko zadužnicu potpisanu kod javnog biljež­nika na sto tisuća kuna. Zabrinuo se da će mu time možda dom blokirati puni iznos mirovine i hitno je nazvao Pravno savjetovalište Sindikata umirovljenika. Ispitali smo za njega kakva je   uobičajena praksa.

     Da, svi domovi u gradu Zagrebu, točnije gotovo svi županijski domovi u Hrvatskoj, prakticiraju traženje bjanko zadužnice na do 50 ili 100.000 kuna, koji obično potpi­suju sam korisnik ako mu je mirovina dovoljno visoka za snošenje troška smještaja, odnosno djeca ili unuci, ako moraju doplaćivati za trošak smještaja ili sami preuzeti tu obvezu. Neki domovi prakticiraju i solemnizaciju ugovora o smještaju kod bilježnika. No, sve to ipak nije stopostot­na zaštita domova od mogućeg neplaćanja smještaja. U drugom zagrebačkom domu unuka je za baku smještenu u stacionaru potpisala bjanko zadužnicu, no kako je ona sama zapala u dugove, dom će morati angažirati odvjetnika i pokušati preko suda ostvariti povrat dosadašnjeg duga od 17.000 kuna.

 

KAKO SE PRIJAVITI U DOM ZA STARIJE – DOKUMENTACIJA POTREBNA ZA SMJEŠTAJ U DOM

 

     Mnogi se potencijalni korisnici domova interesiraju i o načinu plaćanja troška smještaja. Prvo, mogu si pojed­nostaviti život tako da ne moraju odlaziti u banku ili do bankomata, već u uredu HZMO-a potpisati suglasnost da se cijela mirovina uplaćuje na račun doma. Ako je mirovina veća, razlika iznad cijene smještaja može se podići na bla­gajni doma.      Ako je manja, potomci će razliku doplaćivati uplatom na blagajni ili putem Internet bankarstva. Najgore je, međutim, što korisnici sve češće imaju mirovine niže od cijene smještaja čak i u županijskim ili gradskim domovima, dok u privatnim domovima su cijene najmanje dvostruko do četverostruko više. U poznatom domu sv. Ana cijena jednokrevetne sobe je od 3.300 do 7.500 kuna, ovisno o kategoriji i potrebi, a domu Park je početna cijena za jednokrevetnu sobu 4.500 kuna. Privatni domovi se kreću od 5000 do 10.000 kuna, a obiteljski, ovisno o lokaciji, od 3000 kuna na više.

     S obzirom da je čak 75 posto svih mirovina ispod hrvat­ske linije siromaštva, to je niže od 3.200 kuna, svatko tko „ulovi” smještaj u županijskom/gradskom/javnom domu je uhvatio čuperak Kairosa, boga sreće.(Glas umirovljenika)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?