ŠTO KAŽE MINISTARSTVO RADA, MIROVINSKOGA SUSTAVA, OBITELJI I SOCIJALNE POLITIKE – Oslovljavanje starijih od zakona do žargona

 „Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi propisano je da je korisnik osoba ili kućanstvo koji u sustavu socijalne skrbi ostvaruje naknadu, socijalnu uslugu ili drugi oblik pomoći. Zakonom o socijalnoj skrbi propisano je da korisnik može biti i osoba koja zbog starosti ili bolesti ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama i koje usluge može ostvariti uključujući i uslugu smještaja u dom za starije i nemoćne osobe.

      Starija osoba koristi uslugu smještaja u domu za starije i nemoćne osobe kada joj je potrebno osigurati intenzivnu skrb i podmirenje osnovnih životnih potreba zbog ošte­ćenja zdravlja i oštećenja funkcionalnih sposobnosti, ako skrb nije moguće osigurati u vlastitom domu i pružanjem drugih socijalnih usluga, a osoba nema dovoljno vlastitih sredstava za život.

      Pojam korisnici, tj. sve osobe i kućanstva koje kori­ste prava i usluge u sustavu socijalne skrbi, nisu po svom sadržaju istovjetne s pojmom štićenik koji se sukladno odredbama Obiteljskog zakona, odnosi na odraslu oso­bu pod skrbništvom koja je u izvanparničnom sudskom postupku lišena poslovne sposobnosti.

      Svrha skrbništva je da se punoljetnom štićeniku liše­nom poslovne sposobnosti skrbništvom osigurava zaštita u onom dijelu u kojem su mu prava i interesi odlukom suda ograničeni. Osoba pod skrbništvom tj. štićenik ima pravo na skrbničku zaštitu te mu u tu svrhu nadležni centar za socijalnu skrb imenuje skrbnika.

      Štićenik može biti lišen poslovne sposobnosti, između ostalog, i u dijelu donošenja odluka o tome gdje će živjeti ukoliko u tom segmentu nije u stanju štititi svoja prava i interese (npr. ne liječi se i/ili ne uzima propisanu terapiju pri čemu najčešće nema uvid u vlastito stanje i ne može se samostalno brinuti o sebi, a nema nikoga od članova obitelj tko bi preuzeo svakodnevnu brigu i skrb o štićeniku).

      U tom slučaju štićenik pod skrbništvom koji je u potrebi za smještajem, postaje i korisnik prava usluge smještaja ili nekih drugih prava i usluga u sustavu socijalne skrbi u skladu sa svojim potrebama, ali i obratno, korisnik koji koristi neko od prava ili usluga u sustavu socijalne skrbi može zbog prethodno navedenih razloga propisanih Obi­teljskim zakonom postati štićenikom pod skrbništvom.

      S obzirom na to da osobe starije životne dobi češće zbog zdravstvenih poteškoća povezanih s problemima mentalnog zdravlja (uzrokovanih najčešće demencijom) žive u okolnostima u kojima nisu sposobne samostalno brinuti o sebi i zaštititi svoja prava i interese, takve stari­je i nemoćne osobe mogu biti, a često i jesu zbog svih prethodno navedenih okolnosti, istovremeno i korisnici usluge smještaja u ustanovama za starije i nemoćne osobe temeljem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, ali i štićenici pod skrbništvom kao osobe lišene poslovne sposobnosti temeljem odredbi Obiteljskog zakona.

       Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i soci­jalne politike te djelatnici u sustavu socijalne skrbi pojmove štićenici i korisnici koriste isključivo u skladu s prethodno navedenim zakonskim odredbama.

U široj javnosti, pojam štićenik koristi se u žargonu za korisnike domova za starije i nemoćne osobe zbog nepo­znavanja terminologije, iako se zakonska terminologija u tom smislu nije mijenjala posljednjih desetak godina.

      Zbog ograničenog interesa javnosti, ovom prilikom važno je istaknuti da svi korisnici u sustavu socijalne skrbi u širem smislu, uključujući i štićenike, imaju pravo iskazati svoje mišljenje i biti informirani, bilo da se radi o medijskim izvještavanjima ili službenim informacijama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i stručnjaka u sustavu socijalne skrbi koji su uključeni u izravni rad s korisnicima”, napisalo nam je u odgovoru ministarstvo.(Glas umirovljenika)