Mala zemlja za prevelike razlike

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

 

 

Analiza Hrvatske narodne banke pokazala je da u našoj zemlji ima 22 tisuće milijunaša koji na svojim štednim računima u banci imaju čak 56,3 milijarde kuna, što odgovara godišnjem prihodu ”Agrokora”, odnosno polovici prihoda državnog proračuna. A gdje su tek oni koji svoje anonimne račune drže po vani ili su ih istopili u zlatne šipke ili, pak, sami posjeduju svoje banke? Bogataša nam, dakle, ne fali. Samo temeljem javnih podataka, svaki od domaćih milijunaša u prosjeku na svojim bankovnim računima ima 2,54 mili­juna kuna, iznos za koji u Hrvatskoj, uz prosječnu plaću, treba raditi 40 godina, a uz novu minimalnu plaću sto godina.

Onda je Zaklada Bertelsmann Stiftung izračunala indeks socijalne pravde za 2016. godinu i smjestila Hrvatsku na skromno i jadno 19 mjesto. Ma, rekao bi optimist, to je za 27 zemalja EU posve dobro mjesto prema sredini. No, pesimist bi počeo proučavati kako se računa socijalna pravda i otkrio da su za tako niski plasman Hrvatske krivi – stari.

Naime, po siromaštvu starijih osoba čak je na 23. mjestu s 31,9 posto, dok su hrvatska djeca na puno boljem 15. mjestu s 28,2 posto, što je još uvijek daleko više od europskog prosjeka. Gdje smo „najtanji”? Dok relativno dobro kotiramo, na 3. odnosno 6. mjestu, po obrazovnim politikama, najslabiji smo u prevenciji siromaštva starijih od 65 godina. No, dok Europa bilježi porast siromaštva djece, a pad siromaštva starijih, u Hrvatskoj je to posve obrnuto. I nitko to ne bi napisao na naslovnoj stranici. U samo četiri zemlje su stariji ljudi vrlo visoko zastupljeni u kategoriji „ozbiljnog siromaštva”.

Slijedi sramotno 27. mjesto na ljestvici socijalne kohezije i nedis- kriminacije, a ako smo nekako dospjeli na 18. mjesto po Gini koe­ficijentu, već sljedeće godine možemo očekivati sramotni pad.

Naime, „sveobuhvatna” porezna reforma i manjak proračunom predviđenih politika solidarnosti, Hrvatsku pretvaraju u visoko rizičnu zemlju. Bogatima se daje, siromašne ignorira. Mirovine se dižu samo tzv. povlaštenima, onima koji su već dobili svoju mirovinu temeljem nekog posebnog zakona i privilegije. Novim usklađivanjem mirovina izjednačuju se oni koji su crnčili 40 godina i one koji su mirovinu stekli s 20 godina staža. Ima i onih koji bi ukinuli minimalne plaće i mirovine, pa sve podredili zakonima preživljavanja.

Zato ćemo, u duhu mira i ljubavi, kao i predstojećih blagdana tek citirati poruku s Drugog vatikanskog sabora: „Socijalna pravda preduvjet je socijalnoga mira pojedine države. Prevelike ekonomske i društvene nejednakosti među članovima ili narodima jedne te iste ljudske obitelji, izazivaju sablazan i protive se socijalnoj pravdi, pravičnosti i dostojanstvu ljudske osobe, kao i društvenom i međunarodnom miru.”

Neka bar ovoj Vladi Bog pomogne, kad već ljude ne čuje.

Piše: Jasna A. Petrović

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?