Narod se konstituira u izborima i to je, uz referendum, jedini mehanizam političke participacije stvarno dostupan svim građanima. To smo testirali na propalim prošlim izborima, kad smo povjerovali da se bez izborne pobjede može biti izborni pobjednik, te da izborima građani ostvaruju i izravan utjecaj na oblikovanje elite, odnosno izravno ili neizravno određuju sastav zakonodavne i izvršne vlasti.
Pa smo tako izabrali Oreškovića koji je dobio besplatan tečaj hrvatskog jezika; Crnoju da nam baja o šupama u kojima stanuje; Karamarka koji je ofrljio na aferu „Konzultantica“, dok ga Soboli čeka iza ugla; Hasanbegovića koji je srezao kulturu i medije, obračunao s manjinama i civilnim sektorom, te promovirao ustašluk; nemilosrdnog Nakića koji se prodao osiguravateljskoj i farmaceutskoj industriji i drugim važnim lobijima, te krenuo u osvajački rat oduzimanja siromašnima, da bi dao bogatima; neku Šikić koja pojma nema što je proračun, a glavna je ,,potrošačica“ i koja je uspješno ponizila sindikate, radnike i umirovljenike.
Izabrali smo neku Bernardicu koja je pala s Marsa, ali kaže da se dobro udala; pa još desetak sličnih likova koji su promovirali žderanje janjetine i luka poput Pere Čorića ili Tepeša koji je ponosno marširao ulicama Zagreba s ustaškim obilježjima, a glavni mu je cilj ubiti Tita (nije čuo da je čovjek fakat mrtav, a da u Hrvatskoj stvarno žive većinom Hrvati).
Ili, izabrali ste onog Ilčića koji vam javno objašnjava kako nikad nije masturbirao jer je to protiv vjere. Ili onu Markićku koja vas je odvela na skupi referendum da bi u Ustavu upisali kako je brak zajednica muškarca i žene. Kao da su Ustav i Ustavni sud ikada spasili Hrvatsku. Izabrali ste Milijana koji nije znao ni prepisati diplomski rad, a da ga ne ulove. Izabrali ste cijelu kolonu promašenih likova, a niste birali – sebe.
Zanimljivo je kako istraživanja kažu da na izbore u pravilu ne izlaze: žene, mlađe i starije osobe, manjih prihoda, nižeg društvenog statusa, slabije integrirane u razne grupe i zajednice (obitelj, Crkva, sindikati, profesionalne udruge), politički neaktivne i nezainteresirane, radikalnijeg i ekskluzivnijeg životnog svjetonazora. A to su oni čije bi političke preferencije mogle izrazitije ovisiti o socijalnim obilježjima.
Još je zanimljivije kako stariji ljudi više glasaju za konzervativne stranke, i kako baš oni sami sebi izabiru onog Nakića koji im veli neka si kuk od titana kupe u Švicarskoj, onog Šustera kojem je prvi potez da im unucima sreže besplatni prijevoz u školu i reformu školstva i onu Šikićku koja im nezaposlene potomke tjera da „rade“ do 67. godine. Vi sebi birate baš te, pa onda plačete. Plačete, zapravo, s razlogom. Jer ste siromašni, jer ste teret, jer ste suvišni, jer ste poniženi, marginalizirani i osramoćeni.
Umirovljenici, glasajte ovaj puta – za sebe.
Piše: Jasna A. Petrović
