Otkada je civilizacije neke jedinke ljudske vrste pokušavaju dominirati nad drugim jedinkama.Koliko god to zvučalo nehumano zapravo je i to jedna od karakteristika evolucije. Čovjek bi kao svjesno biće trebao osvijestiti i tu svoju lošu stranu no često puta je za to potrebna volja.
Kako su se izmjenjivala povijesna razdoblja tako su se pojavljivala i nova ljudska prava i načini kako ih oduzimati.Često puta su ta ljudska prava katalogizirana kroz razne povelje koje su donosili vladari i koje su često bile samo izraz individualne samovolje a ponekad(nažalost) samo proizvod bolesnika uma.
Ljudska prava u današnjem obliku definirana su Općom deklaracijom o pravima čovjeka proglašenom od strane Opće skupštine UN-a 1948.godine. Interesantno je da je donesena kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu što možda može značiti da su kreatori sustava možda držali “figu u džepu” kada su se formalno uhvatili “zaštite ljudskih prava. Unutar te deklaracije postoji “katalog ljudskih prava” koji imenuje svako pojedinačno ljudsko pravo koje ne smije biti prekršeno:
- zabranjuje ropstvo (čl. 4),
- zabranjuje tortura (čl. 5.),
- zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
- pravo na život (čl. 3.),
- pravo na slobodu (čl. 3.),
- pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),
- pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. – 12.),
- pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),
- pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),
- pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),
- pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),
- pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),
- pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),
- pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),
- pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),
- pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),
- pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),
- pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije – jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),
- pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),
- pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),
- pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),
- pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),
- pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju “jednako dostupno svima na osnovi uspjeha” (čl. 26.),
- pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),
- pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),
- pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)
- pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).
Članci se nalazi u KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
Ako čak i ovlaš prijeđete preko ovoga popisa vjerojatno ćete se zapitati gdje je “zapelo” sa zaštitom ljudskih prava u postojećem sustavu.Vjerojatno ste i sami žrtva kršenja barem jednoga od 24 ovdje navedena prava. U zadnjih petnaestak godina čak su i “najdemokratskije” države zapadne civilizacije krenule u vrlo radikalno ukidanje nekih od navedenih ljudskih prava. Iako se sve to čini pod egidom brige za vašu sigurnost zapravo se to čini da bi se smanjila ugroza za sustav.
Naime eksplozijom komunikacijskih tehnologija ljudi sve lakše i sve brže mogu doći do sve većeg broja podataka.Ta mogućnost omogućava razvoj svijesti o nekim stvarima koje mogu pokazati mnoge “rupe” u sustavu,stvari koje ne funkcioniraju ili funkcioniraju na našu štetu. Primjerice u članku 20 te deklaracije stoji “pravo na slobodu okupljanja i udruživanja”. Naravno da prije pedesetak godina takva sloboda možda nije značila znacajnu opasnost za sustav kao što bi to možda bilo danas kada se preko Facebooka pokreću revolucije čak i u nekim velikim svjetskim regijama, čega smo bili svjedoci u proteklom desetljeću.
Ukidanje ljudskih prava ide postupno, gotovo nezamjetno, a najveći se paradoks krije u činjenici da sami dajemo svoj pristanak za to jer nam se ta ukidanja prava prezentiraju kao garanti vaše sigurnosti.
Jedan od načina borbe protiv ukidanja prava je i aktivizam ali sustav je i tome doskočio pa često puta i sam kreira razne aktivističke pokrete koji izazivaju polariziranje u društvu zalažući se za neka minorna i beznačajna prava i time skrečući fokus sa ukidanja umnogome bitnijih prava.
Borba protiv ukidanja ljudskih prava mora biti imperativ svakog ljudskog bića. Mnogi od nas odrastaju u okruŽenjima nesvjesni ljudskih prava koja im rođenjem pripadaju. Naša je dužnost to osvijestiti, i sebi i drugima. Danas kao vjerojatno nikada u povijesti imamo mogućnost utjecati na svijet čak i iz udobnosti svoga naslonjača. Bilo bi šteta to ne iskoristiti.
Vijesti
Kako pobjediti samoću?
Kako kvalitetno provesti vrijeme u mirovini
Fantastični trikovi
DEJAN ŠIPOV, TREĆA DOB
