Imamo običaj preko noći zatvarati plastenik kako nam tuđe mačke ne bi radile nered unutra .
Još prošle jeseni, unutra su niknule muškatne kadulje, kako je već bilo prekasno iskopati ih i preseliti van, odlučila sam ih zasad ostaviti unutra, ali i iz razloga što će tako privući više korisnih kukaca, oprašivača.
I bila sam u pravu!
Jedno rano jutro krenula sam otvoriti plastenik, a pred vratima me dočeka jedan dragi, leteći gost, veliki crni bumbar. ?❤️ Uzletao se on oko vrata kao da me moli : ” Daj please, hitno mi otvori “restoran” gladan, žedan i umoran, a tvoje muškatne kadulje treba sve obići i uzeti sve što mi nude. I tako, otvorim ja njemu, a on brzinom svjetlosti, kao da je jedva dočekao, suknuo unutra i odmah se bacio na posao. Krenuo redom sve čaške muškatnih kadulja obilaziti, ulaziti unutra, samo mu nogice vire, a ja ga pratim i smijem se što izađe sav bijel i prašnjav od cvjetnog peluda ..??❤️
Eto dragi moji, koliko čovjek može naći sitnih stvari u životu koje ga raduju i vesele, samo treba sve doživljavati i imati obzira prema svemu što nas okružuje.
P.S. – ovaj slatki leteći gost, odsad svako jutro nestrpljivo čeka da se vrata plastenika otvore i da čim prije uđe unutra. Iako ima muškatnih kadulja i vani, al’ one još ne cvatu, pa je vjerojatno to razlog bumbarove nestrpljivosti, radije se voli i kuhati unutra, – al’ unutra je prava gozba !! Srećom pa je ionako “restoran” otvoren cijeli dan, pa naš mali vrijedni gost može ulaziti i izlaziti kad poželi. ❤️?
Slađana S.
