Zbog predugog čekanja u državne domove mnogi su primorani upisati se u ILEGALNE STARAČKE DOMOVE

Neki dan otkriven je ilegalni starački dom u Legradu, jednom od sela u blizini Koprivnice. Otkriven je jer se Covid 19 uspio probiti među osobe koji su živjeli u tom domu.

 U ilegalni dom je obitelj slala starije članove obitelji, one koji ne mogu više sami brinuti o sebi, a nema tko skrbiti o njima. Upravo zato se starije smjesti u dom, ne kako bi se oslobodio stan,soba,kuća…, već zato što im je prijeko potrebna pomoć u obavljanju svakodnevnih životnih potreba.

Skuhati im ručak,pomoći u svakodnevnim poslovima,obavitit kupnju, podsjetiti ih na potrebne lijekove i sve ostalo što sami jednostavno više radi starosti i bolesti više ne mogu sami. Ponekad je to i puno više, pogotovo ako gube sposobnost samostalnog kretanja i funkcioniranja. Zato je valjda starost prestrašna, jer čovjek počne sve više ovisiti o drugim osobama.

U teoriji ideja o životu u zajednici u nekom domu i nije toliko strašna, osobe koje tamo žive sa sebi sličnima, tamo imaju nekoga tko im može pružiti svu potrebnu pomoć i na toj je razini sve u redu.

Stvori se problem kada se smještaj svede na ostavljenost u krevetu, u nekoj sobi koju je starija osoba prisiljena dijeliti s potpuno nepoznatom drugom osobom koja je možda i suprotnog spola, kada je prostor za izlazak  samo hodnik ispred sobe, poneki odlazak do dnevnog boravka i gledanje u ekran televizora koji je samo jedan i zajednički.

Ljudima u staračkim domovima najčešće nije lijepo jer to nije njih dom u kojemu su godinama živjeli, mnogi ne razmišljaju o tome do trenutka kada i sami ne shvate da im treba pomoć i njega u svakodnevnom životu i da nitko od obitelji i rodbine ne može u svakom trenu biti uz njih. Ne živi se više u velikim obiteljima koje čini nekoliko generacija, te u jednom trenutku dođe do osjećaja samoće.

Mnogi zato posežu za ilegalnim domovima.  Boravak u državnom domu i u ovom ilegalnom plaća se jednako, tri tisuće petsto kuna. O domu da je ilegalni vjerojatno znaju i obitelji koje smještaju nekog svog, osobe koje budu smještene u njemu, službenici lokalnih vlasti, vjerojatno i liječnik kojemu se netko iz “doma” javi radi lijekova i bolesti, ali sve ostane samo na tome. Nitko ne pravi previše drame jer i ako se s tim ne slažu druge opcije nisu otvorene, jednostavno ih nema.