Zadrijemala mama na suncu! Ili je tužna … ili … kad ćete doći?

Zar je tako teško čovjekoliko živjeti?

Današnja epidemiološka slika, odgovornost i sloboda.
E pa sad zbog mjera ja sam svoju mamu danas u vrtu vidjela punih 15 minuta i sretna sam i zahvalna na tih 15 minuta! I naše strpljenje je veliko i poslušnost. I hrabrit se treba i opstati. A takvih nas je mnogo u Zagrebu!

Puno puta sam pisala bez srama kako moja mama ima Alzheimerovu bolest – punih 12 godina. Moja majka se bavila financijama i informatikom, čitala je mnogo, pjevala je i voljela je kao zborašica pjevati. No, bolest ne bira! Ni virus Covid 19 ne bira, ali mi možemo izabrati kako se odgovorno ponašati.

Sloboda se mjeri u ovim kriznim vremenima našom odgovornošću i altruizmom. Sebičnost je jedan od najvećih ljudskih problema i korak smo do još većeg problema a to su relacijski odnosi.
Što se prije saberu ovi kojima je nepoznanica pojam korona, tj. Covid19 , SARS, epidemiolog, infektolog, liječnik, biokemičar, medicinsko osoblje, socijalna skrb bolje nam svima i nek a se u ime poštovnja prema drugima pokusaju sjetiti da ugrožavaju oko sebe starije ukućane, susjede… ili sve nas koji ne možemo do svojih roditelja, ili roditelja koji ne mogu do djece! Svi imamo šansu susreta sa čovjekolikim življenjem! Nije to teško samo treba htjeti!

Hvala svim djelatnicima Tihe dobi na Bukovačkoj! Marta, Andreja, Sara…

Vesna Jurić Rukavina