O kvaliteti života osoba u domovima za starije i nemoćne

Mnoštvo aspekata definira starost, no često je promatrana kao jedan period života, a sve osobe  definirane  „starima“  promatrane s  istom  dozom  strahopoštovanja  i  sažaljenja, iako se ljudi  razlikuju u svakom periodu svog života, pa tako i u ovom. Svjetska  zdravstvena organizacija kvalitetu  života  definira  kao  individualnu  percepciju  osobne  pozicije  u kontekstu  vrijednosnog  sustava  i  kulture  u  kojem  pojedinci  žive  i  na  ciljeve,  očekivane vrijednosti  i  želje,  uključujući  tjelesno  zdravlje,  psihološko  stanje,  razinu  samostalnosti, društvene odnose, te osobna uvjerenja.

Kvaliteta  života  pojedinca  ovisi  o  njegovoj  mogućnosti  nadoknađivanja  nedostataka  koji  ga opterećuju i korištenju prednosti koje mu se pružaju, što omogućuje postizanje ravnoteže između očekivanja i realizacije. Sve navedeno jednostavno upućuje na to da je nemoguće procijeniti kvalitetu života pojedinca na osnovi poznavanja objektivnih uvjeta u kojima živi ili objektivnih poteškoća koje ga opterećuju kao što su starost, bolest ili briga o drugoj osobi.

Starenje je zaista individualan proces, te se očituje kod svake osobe na drugačiji način, odnosno to je vrsta procesa koji ne zahvaća istovremeno  organske  sustave  i  ostale organe. Takav  proces započinje rođenjem, a traje sve do smrti. Porastom  broja starijeg stanovništva u Hrvatskoj, ujedno se i povećala potreba za različitim oblicima skrbi. Unatoč neformalnoj skrbi koja je još najviše zastupljenija, pojavila se i sve veća potreba  za  formalnom  skrbi,  odnosno  institucionalnom  skrbi,  kao  što  su  državni i  privatni domovi za starije i nemoćne.

Domovi za starije i nemoćne predstavljaju ustanove za zbrinjavanje osoba koje više nisu  u  mogućnosti  brinuti  o vlastitim najosnovnijim životnim  potrebama,  a  nemaju  nikakvu drugu pomoć. Pristup unutar doma mora biti sveobuhvatan, a medicinska sestra se treba aktivno zanimati  za  bolesnika,  njegove  potrebe  i  probleme. S time medicinska sestra uzdiže vlastitu sestrinsku profesiju jer je skrb prema pacijentima cjelovita u punom smislu te riječi, stručna i učinkovita, a pacijent je zadovoljan pruženom zdravstvenom njegom.

Da bi kvaliteta života starijih osoba unutar doma bila uspješna mora se  dopustiti i potaknuti starije osobe na što više osobne kontrole nad vlastitim životom, te da ne stvaraju osjećaj tjeskobe, potištenosti i bespomoćnosti.

Što se tiče zdravlja, sudionici su zadovoljni trenutnim zdravljem, kao i oni koji su nezadovoljni cjelokupnim životnim zadovoljstvom u domu. Prema mnogim istraživanjima ispada kako kvaliteta života starijih osoba često i ne treba biti usko povezana sa zdravstvenim stanjem.

Minus kod institucionalnog smještaja je što se staru osobu izdvaja iz njene fizičke i socijalne sredine, te  se  tako  izlaže  pojačanom  stresu  i  nezadovoljstvu  životom.  Promjena  boravišta uzrokuje neugodnosti u bilo kojoj životnoj dobi, ali je posebno teška u starosti. Za stariju osobu promjena mjesta boravišta često je praćena socijalnom izolacijom, problemima  u  prilagodbi  i osjećajem da se nekome nameće ili da joj se netko nameće. Da bi stara osoba donekle ublažila stres zbog preseljenja u novu sredinu i bila zadovoljna nastavkom života u domu potreban je prvenstveno njen dobrovoljni pristanak. Izostane li, kraj je brz, a nezadovoljstvo ogromno.

Iako domovi za starije često predstavljaju kvalitetno i dobro rješenje smještaja za starije, koji im nudi 24-satnu skrb i nadzor, na domove se i dalje u društvu često gleda negativno i kao na ustanove u koje bližnji starije osobe „strpaju“ kada više ne žele brinuti o njima. Također, uvriježeno je mišljenje da kvaliteta života u domovima za starije nije na dostojnoj razini,  pošto domovi čiji su osnivači županije i država, često zadržavaju standarde kvalitete pružanja socijalnih usluga i redovito se podvrgavaju kontrolama.

Davorka Ožura, Sandra Vukušić