Svatko može zadobiti neko tjelesno oštećenje, nakon čega neki naš organ ili pak dio tijela neće više normalno funkcionirati, nevezano da li se radi o radnom odnosu ili normalnom proživljavanju života. Kada kod osiguranika nastane neki gubitak, znatnija onesposobljenost nekog organa ili dijela tijela ili neko bitnije oštećenje, što rezultira otežanom normalnom aktivnošću organizma, to se okarakterizira kao tjelesno oštećenje. Za ostvarivanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje, osiguranik može ostvariti ukoliko mu je od strane komisije utvrđeno minimalno 30 % oštećenje. A to oštećenje je trebalo nastati na radu, tj. biti posljedica ili ozljede na radu ili kao posljedica profesionalne bolesti.
Metodologijom vještačenja se utvrđuje stupanj oštećenja za svakog osiguranika ponaosob. Te je po tome i napravljena skala kojom se stupanj oštećenja isplaćuje. Tako na primjer ako vam je komisija priznala oštećenje od 30 %, dobivat ćete postotak od 12 % osnovice. Tjelesna oštećenja od 40 %, dobivaju 16 % osnovice. 20 % osnovice dobivaju ljudi koji imaju priznato tjelesno oštećenje od 50 %. 60 % ima 24 % osnovice, a ljudi sa 70 % priznatog oštećenja, imaju pravo na 28 %. 32 % osnovice dobivaju osiguranici kojima je priznato tjelesno oštećenje od 80 %. Osiguranici sa 90 % tjelesnog oštećenja imaju 36 %, a osiguranici koji imaju priznato tjelesno oštećenje od 100 %, osnovicu dobivaju u iznosu od 40 %. Naknada za tjelesna oštećenja se usklađuje na isti način kao i mirovine.
