Ugovor o doživotnom i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju premda onako, na prvu ruku, zvuče potpuno jednako – razlikuju se bitno, osnovna razlika među njima je trenutak prijenosa imovine, piše Slobodna Dalmacija
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju to je trenutak smrti primatelja uzdržavanja, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina se “prebacuje” odmah nakon sklapanja ugovora.
Kod oba ugovora, a sigurno svatko među vama poznaje nekoga tko ga je potpisao, najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao što su pružanje ili osiguravanje smještaja, pomoć oko održavanja higijene, osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića, davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima, sahrana onog koji je potpisom pristao svoju imovinu dati pružatelju tih usluga.
NE DEPONIRAJU SE NA SUDU
Pravnicima će sigurno zasmetati način na koji “običnim riječnikom” pojašnjavamo situaciju, ali, vjerujemo, možda može pomoći nekome tko razmišlja o ovome. Ono što je nas zasmetalo u cijeloj ovoj priči jest činjenica kako baš nitko ne kontrolira ispunjavanje obveza preuzetih prilikom potpisivanja ugovora. Time su najviše pogođeni naši stariji sugrađani. Bespomoćni, nerijetko razočarani činjenicom kako od dana potpisivanja ugovora nisu dobili brigu i skrb na koju su računali.
– Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju ne deponiraju se u sudu (deponiraju se oporuke), a navedene ugovore ovjerava sudac u izvanparničnom postupku – objasnila nam je sutkinja Dunja Rumora, glasnogovornica Općinskog suda u Splitu.
– Tijekom 2021. ovjereno je kod ovog suda 289 ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, tijekom 2020. ovjereno je 264 takvih, a tijekom 2019. je ovjereno 294 ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Same stranke navedenih ugovora se moraju brinuti o pridržavanju odredaba istih te sukladno tome štititi svoja prava koja iz takvih ugovora proistječu – dodala je sutkinja.
O broju potpisanih ugovora o doživotnom uzdržavanju, splitski Centar za socijalnu skrb ne vodi evidenciju. Nemaju ni ovlasti niti mogućnosti pratiti ispunjavanje obveza preuzetih ugovorima o doživotnom i/ili dosmrtnom uzdržavanju, to čine osobe potpisnici ugovora.
– Obveza praćenja ispunjavanja navedenih obveza prati se od strane Centra ukoliko je osoba pod skrbništvom, a ima ugovor o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju. U tim slučajevima Centar u suradnji sa skrbnikom prati ispunjenje obveza navedenih u ugovoru – kazala nam je Milena Drlje, ravnateljica CZSS Split.
DOSMRTNI UGOVOR KAO ORUŽJE – Legalizirana pljačka Nataše Papeš
SPRIJEČITI ZLOUPORABE
Na ovaj problem institucija pučke pravobraniteljice upozorava jako dugo, uključujući u godišnjim izvješćima Hrvatskom saboru u kojima je davala preporuke za sprečavanje zlouporabe ovih ugovora, u prvom redu Ministarstvu pravosuđa i uprave.
– Krajnje je vrijeme da se stane na kraj zlouporabama ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Govorimo o teškim kršenjima ljudskih prava – na život, na dostojno stanovanje, na zdravstvenu zaštitu, i to često osoba koje nisu u mogućnosti same se obraniti, jer im zdravlje, stanje na računu ili neka druga teška životna okolnost to ne omogućavaju. Mislim da država može učiniti puno više da bi ih zaštitila jer, iako je ovo pitanje ugovornih odnosa i njihove regulacije, obveza je države da prepozna ranjivi položaj starijih osoba koje sklapaju te ugovore i stvori čvrsti okvir njihove zaštite – kaže nam pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.
Taj se okvir, uvjerena je, mora graditi u više smjerova, a jedan od ključnih je sigurno prevencija, treba više napraviti da do zlouporabe ovih ugovora uopće ne dolazi. Ima i konkretne prijedloge kako.
– Potrebno je prikupiti informacije o tome koliko ih se i koje vrste sklapa i raskida na razini cijele Hrvatske, zatim uvesti registar uzdržavatelja, ograničiti broj ugovora koje uzdržavatelj može sklopiti te dodatno osigurati informiranost primatelja uzdržavanja o pravnim posljedicama sklapanja ovih ugovora. Drugi smjer je reakcija sustava na činjenicu da je starija osoba možda ugrožena zbog zlouporabe, što u najmanju ruku znači da sudski postupci za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora moraju biti žurni ili da starije osobe koje ih pokrenu imaju pravo na socijalne usluge, kako ne bi bili u još težem položaju, što je na našu inicijativu i omogućeno novim Zakonom o socijalnoj skrbi koji je Sabor usvojio prošli mjesec – pojašnjava nam Šimonović Einwalter.
IMAJU LI DOBRE NAMJERE
Napominje i kako je važno prepoznati na vrijeme zašto se osobe odlučuju na ovu vrstu ugovora, uvjerena kako je to rezultat manjkavosti i dugogodišnjih problema različitih sustava (što je odgovornost države), zbog kojih mnogi stariji imaju jako malo opcija za dobivanje pomoći i podrške koja im je potrebna.
– Tu, između ostalog, mislim na nedostatak mjesta u domovima za starije osobe i duge liste čekanja na smještaj, nedostupnost i nerazvijenost socijalnih usluga, posebno kad se radi o ruralnim i izoliranim područjima, iznimno potkapacitiran i nerazvijen sustav palijativne skrbi, kao i gotovo nepostojeću podršku članovima obitelji koji se brinu za svoje starije. Sigurno je mnogima takav ugovor značio spas, mir u starosti. Ali je problem što taj mir ovisi o tome hoćete li sklopiti ugovor s nekim tko ima dobre namjere ili s nekim tko se samo želi dokopati nekretnine, nauštrb nečijeg dostojanstva, zdravlja pa čak i života – kaže nam pravobraniteljica.
Kobno neznanje – dosmrtni ugovor!
