– Teško mi je, naravno, majku nisam vidio tri mjeseca. Ima telefon u sobi, ali zbog moždanog udara ne govori razgovijetno i onda je to mučenje, nazivam osoblje da mi kažu kako je, odnesem joj potrepštine, hranu rijetko jer posebna je procedura, moram odnositi na stražnji ulaz, a oni onda to moraju pohranjivati u hladnjak tri dana, ma… – ogorčen je Z.J. zbog situacije u domovima za stare. Majka mu je u splitskom Domu na Zenti.
O epidemiološkim mjerama u domovima za štićenike puno se pisalo posljednjih dana, jer razdvojenost obitelji traje već predugo. Stoga se već čuju i razni prijedlozi kako ublažiti razorne posljedice na zdravlje ljudi upravo mjera kojima im se zdravlje pokušava zaštititi.
Reagirala je ovih dana i profesorica na Pravnom fakultetu u Osijeku, dr. Branka Rešetar, podsjetivši da zabrana fizičkog kontakta ne smije uzrokovati prekid odnosa i veza između starijih osoba u ustanovama i članova njihovih obitelji i bliskih prijatelja jer je to ključno za njihovu fizičku i psihičku dobrobit. Tvrdi da štićenici moraju imati mogućnost virtualne komunikacije, posebno za vrijeme stresa kao što je ovaj uzrokovan ovom krizom.
Dr. Rešetar ističe da je Republika Hrvatska u skladu s ustavnom obvezom dužna „slabima, nemoćnima i nezbrinutima“ osigurati ostvarivanje prava na pomoć za osnovne životne potrebe. Ona se poziva i na Obiteljski i na Zakon o socijalnoj skrbi, na Konvenciju UN-a te na Smjernice i preporuku o promicanju ljudskih prava starijih osoba Vijeća Europe.
– U svakom slučaju, obveza je države otklanjati svaku prepreku koja stoji na putu osobama starije dobi u ostvarivanju njihovih temeljnih ljudskih prava. Premda se virus COVID-19 u ustanovama za starije osobe opisuje kao šibica u suhoj travi, starije osobe koje imaju tjelesne, emocionalne i socijalne potrebe za vrijeme krize su ugroženije, jer im je zdravstvena skrb uskraćena u korist oboljelih od COVID-a 19. Društvena izolacija i osamljenost spojeni su s negativnim fizičkim i mentalnim posljedicama, kao što su depresija i anksioznost, povećani rizik od hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, debljine, kognitivnih problema i smrti – govori dr. Rešetar.
Potresna reportaža iz Doma u Vukovarskoj: ‘Znate li kako izgleda život ovdje!? Poludjet ćemo…‘
UMRLI BEZ POZDRAVA
Stoga predlaže da se starijim osobama u ustanovama osiguraju tableti i druga slična pomoć u ostvarivanju videokontakata s članovima obitelji.
– Ili im treba osigurati viđanje s obitelji pored staklenih prozora ili s balkona. Osobe koje skrbe o starijim osobama u njihovu domu trebaju imati podršku i priliku za ostvarivanje obiteljskih i društvenih kontakata preko Skypa ili Zooma ili e-maila – predlaže dr. Rešetar. Ona dodaje kako bi se mogli mobilizirati studenti socijalnog rada i sličnih studija da pomažu osoblju u ustanovama.
– To je izuzetno važno uzme li se u obzir da je veliki broj starijih osoba umrlo bez mogućnosti „zadnjeg kontakta“ s voljenim osobama i bez formalno izraženih želja u slučaju smrti. Ljudi nam umiru bez pozdrava s najmilijima – napominje osječka profesorica.
Na primjedbu da neki korisnici imaju videovezu preko vlastitih mobitela, dr. Rešetar odgovara protupitanjem: Znači li to da ljudska prava ovise o tome ima li netko novca ili još bolje, ima li netko sposobnost rukovanja mobitelom? Ističe i da je problem povezan sa starijim osobama često i u njihovoj ovisnosti o drugima i gubitku osobne autonomije, zbog čega su više izložene nasilju, zanemarivanju i povredi temeljnih ljudskih prava, kao i izostanku prava na dostojanstven život.
– Starije osobe uživaju sva ljudska prava jednako kao i svatko drugi – odlučna je dr. Rešetar.
– Ma mene muči nešto drugo – kaže nam splitska poduzetnica Dragica Jerkov, čija majka je također na Zenti, i pita:
POSJET PA SAMOIZOLACIJA
– Zašto oni koji odu k obiteljima moraju nakon povratka ići u samoizolaciju? Ja bih mamu dovela da provede s nama nekoliko dana, kao što sam to redovno činila u normalnim okolnostima, ali u tom slučaju ona se ne bi vratila u svoju sobu, već na potpuno drugi odjel i bila bi prisiljena na izolaciju dva tjedna, čime bismo joj samo zamoplicirali život i dodatno je psihički uznemirili.
Jerkov stoga predlaže da se štićenici koji posjete obitelji prije povratka u dom odvedu na testiranje, ako treba i na vlastiti trošak ili uz neku subvenciju.
– Ovo je sve skupa užasno teško i za korisnika i za njihove najbliže. Jer pitam se je li život njegovo golo produljivanje bez obzira na kvalitetu? Moja majka je u domu otvorenog tipa, a zapravo je u zatvoru. Ja shvaćam mjere, one su potrebne, ali ako mogu turisti odsjedati u hotelima i slobodno se kretati, zašto onda ne bi mogli korisnici domova koji su poput hotela? Zato bi trebali naći načina da ljudima poput moje majke pomognemo da psihički prevladaju situaciju, to prije što svi zajedno strepimo od onoga što nas eventualno čeka na jesen – govori Dragica.
