NOVA KAPELA – SREĆA PAŽLJIVOSTI – Kad pažljivo idem, otkriva mi se tajna hodanja. Tada iskusujem da je hod prispodoba za moj život…
Uvesti u pažljivost cilj je svih duhovnih puteva. Svi oni znaju za pažljivost u ophođenju sa stvarima, s ljudima i s trenutkom. Ako sam pažljiv, pazim na sve što činim. Ne živim tek tako. Posve sam pri onome što uzimam u ruke. Opažam što upravo jest. Ako se s pažljivošću perem, postajem svjestan kakva je tajna pranje. Čistim se od sve prljavštine, ne samo od vanjske prljavštine, nego od svake svoje nutarnje emocionalne zaprljanosti. Čistim se od onoga što smućuje moju izvornu i neiskrivljenu sliku. Osjećam vodu koja me osvježava i pere sve što zaklanja moju pravu sliku.
Njemačka riječ “achtsam”, pažljiv, dolazi od indogermanskoga korijena “ok”, a znači “razmišljati, promisliti”. Pažljiv je dakle onaj koji pri onome što čini razmišlja što se tu zapravo događa. Ne živi mehanički, nego svjesno. Ima ljudi koji se u mislima udaljuju od onoga što čine. Idu na šetnju, ali u mislima su negdje drugdje. Ne paze na put kojim idu, ili na korake koje čine. Odlaze naprotiv šetati prostorima svoje mašte. Pažljivost bi značila da sam posve u hodu. Opažam svoj korak. Što znači ići? Dodirujem zemlju – i idem dalje. Ne ostajem stajati. Ići znači ići uvijek dalje, ne pomiriti se s postignutim, nego se preobrazivati u hodu.
