ORGANIZAM PROGOVARA
Ti i ja smo u potpunosti povezani. Ti si čovjek ili ljudsko tijelo, a ja sam tvoj organizam. Uglavnom ti brineš o svom vanjskom izgledu, a ja o unutrašnjosti tvojeg tijela, odnosno o organima, krvožilnom sustavu, kostima, mišićima, jednom riječju o organizmu, kao njegov vođa. Ipak, najbolji čuvar organizma je imunološki sustav, iako čak i meni nevidljiv, veoma je koristan za očuvanje tvojeg zdravlja.
On je moja vojska, brani me od neprijatelja koji kroz kožu, usta ili nos putem udisaja mogu ući u mene, a ako ona oslabi ja se razbolim. Kada imunitet u potpunosti funkcionira i ja sam sretan, tad imam manje posla, organizam je zdrav i ne moram se boriti protiv bolesti, često uzrokovanih nezdravim načinom života kojim živiš.
Tu se podrazumijeva prejedanje, nezdrava hrana, premalo sna, ponekad droga, nikotin, alkohol i ostale toksične supstance. Imunitet će, ako je čvrst i stabilan, bez problema svladati razno-razne uljeze poput: virusa, bakterija, gljivica i svojevrsnih parazita kao i loših bakterija. Za tebe to je sve enigma. A ako imunitet, kako se to ljudski kaže padne, tada ti stupaš u akciju s vanjske strane i to tako što unosiš u organizam lijek sačinjen ljudskom rukom i smišljen ljudskim umom. Nažalost, taj tzv. lijek uvijek ne pomogne oštećenom dijelu organizma.
Tad se pristupa drugim načinima liječenja, kao što su razna snimanja, zračenja, ponekad štetne terapije, a nekiput i operacije. Sve to skupa ili pojedinačno još više ošteti poneki organ. Ti sa vanjske strane tijela možeš vidjeti i pipati kožu, uši, nos, usta sa zubima, oči, spolovilo i grudi, dok za unutarnje organe i njegove dodatke znadeš da postoje jedino kad te neki od njih zaboli.
Često se imunitet nakon uspješnog liječničkog tretmana vrati u normalu i onda je opet neko vrijeme sve u redu – možemo reći do poznih godina, kada malo po malo čitav organizam počne gubiti dosadašnju snagu i sve počinje raditi slabijim intenzitetom. Rijetki su ljudi koji u starosti nemaju zdravstvenih problema. I tako svi živimo dok živimo, netko zdraviji, netko bolesniji. Ali ipak, na kraju svakoga dostigne naša najpravednija pratiteljica smrt. Tada više nema povratka jer kad ona dođe život prestaje.
Biserka Podhraški
