Ne tražim ja ničiju i nikada
ruku sjete i spasa,pomoći.
Meni je sasvim i jako,jako
dobro u mom malom svijetu.
Ne živim ja od tuđih želja
vaših snova, nadanja i htijenja
već imam svoje svrhe i potrebe.
Drugačiji su, nisu kao drugi
posebni, baš naročito drugačiji
kao što sam i ja posebna.
Već dugo kročim sama..
i ne osvrćem se za nikim.
Prekasno je da se mijenjam,
jer moje srce je živo biće
a nije glina u nečijim gramzivim
tuđim rukama korist traže..
da je oblikuje bilo kako i svakako
i tko, po svojoj želji,kalupu..
Moje srce nije stvar nego osoba
koja se kao nakon potrebe i
upotrebe ostavi na prašnjavu
na polici u nekom odbačenom
ormaru zaborava i slučajne potrebe.
Previše sam života ja doživjela
osjetila i vidjela na svojoj koži
čak ono što nisam željela i htjela.
Ostat ću zauvijek ako tako moram
ovdje gdje jesam,sama samcata
skrivena od tuđih nemira i nemara
i pogleda i prijekora,savjeta.
Vječiti romantik i sanjar bila …
u čijoj duši još uvijek se igra
i živi mala djevojčica sa lutkama.
Nasmijana i sretna sa njima
puna života i sreće u njemu.
Lucija Waller
