Polje moje malo

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Često me ljudi pitaju: Zašto toliko toga sadite? Jel imate neki opg , jel to prodajete ili šta?

A ja furam po svom:

Ne nemamo opg, niti ga želimo, niti nam treba opg. Ne živimo i ne ovisimo od prodaje povrća jer naše povrće nema cijenu. To vam meni dođe isto kao da bi me netko pitao:
Pošto komad duše? A duša nema cijenu i nije na prodaju, ni jučer, ni danas, a ni sutra.

Prošla sam puno toga u životu i dosta mi je toga kada sam morala raditi za druge. Došlo je vrijeme da radim i da se trgam isključivo samo za sebe i svoju obitelj..

 

Galerija slika

 

S obzirom da su u našoj zemlji cijene takve kakve jesu. Isto tako ljudi su takvi kakvi jesu, nit koga krivim, nit koga hvalim, svatko živi i snalazi se onako kako najbolje zna i umije. Al’ moram reći ovo:
Meni se ne isplati raditi ni saditi za nikoga osim za naše potrebe. To je ujedno i razlog da gotovo nikad ne kupujemo od nikoga ništa, jede se ono što se ima doma jer se samo tome najviše vjeruje.

Oni koji sade samo za svoje potrebe, razumjet će moju objavu. Za ostale znam da je teško jer nemaju svi svoj komad zemljice i nije svima moguće proizvoditi svoju hranu i vjerovati samo onome što sami uzgoje. Iskreno ljudi, dođe mi vas žao zbog toga.😞

Kad čovjek sam uzgaja nešto za sebe, on u tom polju i među tim biljkama svaki puta ostavi i ugradi dobar dio svoje duše – pa kako onda nešto takvo prodati za šaku kuna?

Ne, nema tih novaca,
nema tih valuta za koje bi prodala svoje blago. ☺️🥰🥰

Nije u šoldima sve, zar ne??? 😉

Slađana S.

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

KAKO ČUVATI SJEME

Kraj ljeta pravo je vrijeme za pohranjivanje sjemena povrtnih, začinskih i cvjetnih kutura za