O domovima za starije i nemoćne osobe uvijek se može diskutirati. Bilo o kvaliteti njege, bilo o odnašanju osoblja prema umirovljenicima ili čak i obratno, ili pak o relativnosti stjecanja prava na dom za one koji to zaista i trebaju.
Najnoviji primjer jednog takvog pitanja dolazi u umirovljeniku iz Pule, Bruni Doriću koji ima 85 godina. Gospodinu Doriću je dijagnosticirana sinkopa, što dovodi do iznenadnog gubitka svijesti uslijed poremećaja prokrvljenosti mozga, dakle može izgubiti svijest u bilo kojem trenutku, što je već i rezultiralo spašavanjem u nekoliko navrata od strane hitne pomoći, i to u autobusu kao i na ulici.
S obzirom da je supruga preminula prošle godine, s kojom nije imao djece, gospodin Dorić je ostao sasvim sam, a svakodnevne ga obaveze poput kupovine živežnih namirnica kao i lijekova, posjete doktoru i odlaske na terapije tjeraju da hodanje pri kojem je prilično nestabilan.
Prema preporuci njegove liječnice opće prakse on bi što prije morao u dom kako se idući gubitak svijesti ne bi dogodio u trenutku kada mu nitko ne može pomoći, a on sam je i više nego voljan otići s obzirom da je svjestan svog zdravstvenog stanja. No dvije su velike prepreke na putu Brune Dorića. Prva je da je prije šest godina, zajedno sa suprugom, bio u domu „Alfredo Štiglić“ u Puli gdje se supruga razboljela te su, prema preporuci liječnika, napustili dom kako bi se oporavljala kod kuće, što je trajalo sve do prošle godine kada je gospođa, nažalost, preminula.
Sandra Ventola, ravnateljica Centra za socijalnu skrb je za taj slučaj izjavila:
“Iz razgovora gospodina sa socijalnom radnicom našeg centra, što je i evidentirano u aplikaciji SocSkrb, vidljivo je da gospodin ima dostatne prihode, poveću ušteđevinu i nekretninu te, kao takav, ne spada u kategoriju socijalno ugroženih i može si osigurati smještaj i njegu u privatnoj ustanovi ili na neki drugi način.
U takvim slučajevima, centar ne izdaje preporuke”
DOMOVI ZA STARIJE ZA DOBAR BIZNIS
POSTOJE LI KVALITETNI DOMOVI ZA STARIJE I NEMOĆNE
UŽAS U DOMOVIMA: KOŠTAJU I DO 5000KN A ŠTIĆENICI I PO 5 GODINA NE IZLAZE NA ZRAK
KOJI SU TO NAJBOLJI DOMOVI U HRVATSKOJ?
Ovaj slučaj je dobar pokazatelj odnosa prema umirovljenicima u Hrvatskoj i razini na kojoj se država brine za svoje umirovljene građane. Gospodin Bruno Dorić je primjer osobe koja je cijeli život radila i plaćala doprinose, no nije imao djece koja bi se danas za njega brinula pa se prema tome za njega pobrinuti ne može – nitko. Jedina je sreća što gospodin ima nekretninu koja će mu zasigurno pomoći u pronalaženju smještaja i skrbi i nažalost to je ona lekcija koju ova priča nosi mlađim generacijama. Uplaćivanje doprinosa i cjeloživotni rad za državu ne znači baš ništa ako nemate obitelj da se brine za vas u starosti. Jer država se za vas pobrinuti – neće.
Sandra Vukušić
