Kad sam bio mali, želio sam biti učitelj … Također sam želio biti znanstvenik, glazbenik, tajni agent i naravno astronaut. Nikada nisam htio biti osoba koja živi s kroničnom bolešću. To nikad nije bio moj san,No sada je moja to moja stvarnost. Dobra stvar kod tih svih mojih dječačkih želja bila je to što sam ih ozbiljno shvaćao. I pripremao se za svaki od tih poslova. Na jedini način na koji se možete pripremati, informirajući se i čitajući o tome što vas u tom trenutku interesira . Loša stvar je što se te želje ne ostvare, a sada iz ove perspektive jasno mi je i zbog čega je tako.
Jednostavno kad se o svemu informirate koliko god možete to više, barem meni, nije više zanimljivo. Jednostavno gubi magiju koju je imalo dok ste znali samo najosnovnije stvari o tom subjektu. Sad vidim da se ista stvar dogodila i sa Multipla Sklerozom. Svakog dana odbijate priliku okrenuti stranicu priče o svom životu i napuniti je iskustvima, avanturama i mnogim velikim trenutcima. Ja sam mislio nakon dijagnoze da moram saznati što više o toj bolesti. Priključio sam se brojnim grupama kako bih stekao što više informacija i saznanja o iskustvima drugih oboljelih od te nimalo jednostavne bolesti. Kako se borim sa tom bolešću bilo bi preoptimistično od mene da ne pomislim i na ono čega se većina od nas pribojava. Izgubiti pokretnost.
Logično je u takvim trenutcima željeti biti u blizini, barem u kontaktu ako ništa drugo, sa ljudima koji bi te razumjeli ukoliko doista dođe do toga, sa ljudima u sličnoj situaciji, sa sličnim mislima u glavi. I osnujemo grupu. Grupu podrške u kojoj mi drugačiji razumijemo jedni druge. Jer htjeli mi to ili ne , mi smo drugačiji. I suočavamo se sa mogućnošću da budemo jođ drugačiji. I što shvatim prije par dana kad sam iz znatiželje, zainteresiran da vidim reakcije baš na tu temu različitosti da velika večina iz MS zajednice ne prihvaća razlike.
Različitost se odnosi na stvaranje ekskluzivne sredine i praksi koje doprinose organizaciji i onima koji rade u njoj i s njom. U obzir uzima činjenicu da se ljudi razlikuju na mnogo načina. Razumijevanje, poštovanje i učinkovito upravljanje tim razlikama može rezultirati većim uključivanjem što može donijeti prevagu u korist uspjeha na individualnoj, timskoj i organizacijskoj razini.
Kada govorimo o jednakim mogućnostima i različitostima bavimo se sa sedam glavnih područja:
Dob
Invaliditet
Rasa / etnicitet
Rod (uključujući transrodnost)
Religija / vjera i kultura
Seksualna orijentacija
I ostao sam šokiran činjenicom da upravo mi oboljeli radimo največe razlike između nas . Kako je to moguče. Jednog dana sigurno svi od nas ćemo biti stariji, već danas mnogi od nas ne mogu raditi ono što su mogli raditi prije, svatko od nas je iz drugog područja, različitih smo spolova, religije, a seksualnu orijentaciju neću ni spominjati iako sam i na tu temu htio napraviti iz znatiželje, jedan status na društvenoj mreži.
Onaj koji viče na mene najglasnije, privuče pažnju. To se događa kao bol i slabost. Može se mijenjati kako dan prolazi, ali najveća bol je tamo gdje mi je trenutno fokus. Jučer dok sam bio na koncertu ponio sam štap, nisam ga dugo koristio no pomislio sam, možda ću morati dugo stajati pa, nije loše da se imam na što osloniti. Kad sam išao na toalet, mnogi ljudi su me htjeli pustiti ispred sebe. Mnogi sasvim zdravi ljudi uočili su moju različitost i htjeli mi malo olakšati situaciju. A ljudi koji boluju od iste bolesti kao ja napuštaju grupu iz jednog jedinog razloga jer ne mislim kao oni.
Mogu ja gubiti sate prvodeči tekstove i informirati ih ali…ali kad shvate da ne mislimo isto o stvarima o kojima sam ja možda malo više informiran pa imam drugačije mišljenje – dolazimo do problema. Moram priznati, život je težak i osjećam se pomalo krivim za ovo što govorim. Život je za svakoga je težak bez obzira iz koje ste zemlje ili s čime se bavite. Glavna stvar je pokušati se usredotočiti se. Imam energije da skupim puno informacija i da se usredotočim na suštinu određene stvari. Svaki je dan odabir , odabir avanture u nepoznato i neiskvareno. Kroz neki od tih dana prođem netaknut, a većinu od tih dana nažalost razočaran.
Prvi puta pišem ovakve stvari van grupe, jeli to grupa u koju sam uopće dobrodošao jer sam drukčiji ? Sad ću provesti neko vrijeme sklupčan u svojoj omiljenoj stolici dok pijem crno vino i gledam kako izlazi sunce. Novi je dan ispunjen novim mogućnostima. Usput, slučajno mislim da ste nevjerojatni!
Ivan Novak