Mora li za osobe s invaliditetom svladavanje stepenica biti borba s vjetrenjačama?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Prije nekoliko godina mediji su naveliko izvještavali o čovjeku u invalidskim kolicima koji je snimljen kako se u jednom australskom gradu pokušava rukama uspeti na vrh stubišta od sveukupno 36 stepenica. Iako je zaista nedopustivo da se takve stvari igdje događaju, a posebice u Australiji koja slovi kao jedna od najuređenijih zemalja na svijetu, one su nažalost i dalje svakodnevnica našeg društva. U nastavku teksta donosimo pravila o pristupačnosti građevina za osobe s invaliditetom te kome se obratiti ukoliko je takav pristup onemogućen.

            Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti propisani su uvjeti i način osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada u građevinama javne i poslovne namjene poput bolnica, domova zdravlja, ljekarni, pošta, banaka, škola, putničkih kolodvora, tijela javne vlasti, muzeja, robnih kuća, ugostiteljskih objekata i mnogih dr. javnih institucija. Ujedno spomenutim Pravilnikom obuhvaćene su i građevine stambene i stambeno-poslovne namjene u koje se ubrajaju stambene zgrade s deset i više stanova. Prema nekim procjenama u Hrvatskoj postoji oko 8500 stambenih zgrada visine četiri ili pet katova koje nemaju osobno dizalo. Navedena činjenica ne samo da otežava ili točnije onemogućuje komunikaciju s vanjskim svijetom stanara s invaliditetom, već ista dodatno pogađa i starije građanstvo.

Međutim, najveći problem nedvojbeno predstavljaju pristupi javno prijevoznim sredstvima čija neuređenost teže pokretljive osobe svrstava u građane drugog reda. Ujedno, kao jedno od mjesta koje osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom učestalo posjećuju su bolnice. One bi morale imati uređen ulazni prostor i plan kretanja, ali jednako tako i prilagođenu širinu hodnika i sanitarne čvorove. Za potrebe svladavanja visinskih razlika moralo bi biti ugrađeno pomagalo poput rampe, dizala ili podizne platforme.

Ukoliko ste naišli na jedan od spomenutih problema i odlučni ste u namjeri da poduzmete sve kako biste taj problem otklonili, čekaju vas mnogobrojna kucanja na vrata, a vrlo malo konkretnih odgovora.   U instituciji koja nema uređen pristup za invalide mogli biste naići na izgovor poput “mi o tome nemamo ovlasti odlučivati“, a lokalne će vam vlasti rado “obećati saniranje problema“. U takvoj situaciji preostaje vam da se obratite tijelu koje obavlja nadzor nad prekršiteljem, a konačno i Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. U slučajevima nepridržavanja propisanih uvjeta pravobraniteljica upozorava prekršitelje te im nalaže poduzimanje mjera za otklanjanje nepravilnosti. Međutim pravobraniteljica za osobe s invaliditetom nije ovlaštena kažnjavati prekršitelje ili pak iz tog razloga pokretati sudske postupke.

U Hrvatskoj više od pola milijuna ljudi ima neki oblik invaliditeta i njihova uključenost u svakodnevni život uvelike ovisi o pomoći drugih. Kako bi se tome stalo na kraj i barem djelomično olakšalo uključivanje u svakodnevne životne aktivnosti, potrebna je socijalna uključenost na svim razinama društva, a koja ne počinje nigdje drugdje nego u susjedstvu svakoga od nas.

Maja Jurić, mag iur., Treća dob

Vijesti

Kako pobijediti reumu prirodnim sredstvima

Bitka za monopol nad grobljima

Gdje nastaje hormon sreće-  u crijevima ili mozgu?

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?