Njiše se Dunjina grana
Na njoj je grlica siva
Svoju malenu glavu,
Pod krilo ptičica skriva.
Opet na grani je spala
Noćas grlica mala.
Zar nema gnijezdo svoje?
Il joj je daleko dom.
Pa je našla sklonište
Noćas na stablu tom.
Dunjino lišće treperi
Kapi rose se sjaje.
Rascvijetana Dunjina grana
Grlici zaklon daje..
Tu noć na grani spala.
Siva grlica mala.U svježoj jesenskoj noći
Meni je radost dala.
Sunce obasjalo grane
U osvit zore rane.
Raširila grlica krila.
Moj gost na dunji je bila.
Njiše se dunjina grana
na srcu bolna je rana.
Rasccvjetanu dunju sanjam
Pod jastuk tugu sklanjam.
Katarina Jovan, Treća dob
