Možda…

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Lomi me, tuče, lupa,,
vičem, a glas ne izlazi.
Rekli su: nasmijana, jaka,
glasna, pribrana..
Da, uvijek…izvana maska
sreće na licu..
A možda noći čuju, nečujne
krikove duše, krikove koji izlaze
bez glasa..
možda, samo možda jastuk
u gluhoj noći čuje suzu koja se
kao lopov krade i padne na njega,
niz obraz kao jutarnja rosa na travu…i
pusti duši na tren da padne, jer…
jutro je blizu i umjesto šminke duša na lice
poznati osmijeh vrati.

 

 

 

Jadranka  Cvek, Treća dob

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

LITERARNA VEČER

 Matica umirovljenika Kutine održala je u Domu umirovljenika literarnu večer u čast hrvatskog pjesnika

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?