Imam tri ljubavi – obitelj, sport i radijsko novinarstvo
Milas je dobio već treće priznanje Glasa Slavonije i lokalnih sportskih zajednica
OSIJEK – Odbojka u gradu na Dravi ima bogatu tradiciju, a jedan od onih koji je već gotovo šest desetljeća njezin akter je i posljednji dobitnik Uzor-trofeja “Matija Ljubek” u akciji “Sportaš 2015.”
Neraskidive su veze između Slavka Milasa i osječke, možemo slobodno reći, slavonsko-baranjske i hvatske odbojke. Stoga nije čudno što mu je ovo već treće priznanje u akciji Glasa Slavonije te gradskih i županijskih zajednica sportova grada Osijeka. Još kao igrač, 1976., primio je trofej Uzor-sportaš, a nagrada Sokol stigla je 2006. godine.
Sve je počelo sredinom prošlog stoljeća, bilo je to 1958. godine i naš sugovornik je tada bio gimnazijalac (rođen je 18. lipnja 1942.)
– Bila je dobra klapa u gimnaziji i netko je od Donjograđana rekao da poznaje trenera Franju Pubu Vidakovića te da bismo se mogli okušati u odbojci. Godinu-dvije prije trenirao sam rukomet u tadašnjoj Slaviji, ali odlazak u Park kulture usmjerio je ljubav u sasvim drugom smjeru i traje, evo, već 58 godina – prisjeća se Milas, čija je karijera trajala više od dva desetljeća.
– Igrao sam za matičnu Elektru, kojoj sam bio vjeran do 1978. Dvije završne sezone bio sam član Željezničara, koji je u to vrijeme bio član elitnog odbojkaškog razreda. Tih 20 godina bilo je stvarno svakakvih događaja. Jedan od onih koji se ne zaboravlja i koji je kuriozitet svakako je kada smo igrali protiv gradskog rivala Metalca. Prvi set smo izgubili 15:0, drugi dobili s istim rezultatom, a poslije i utakmicu. Tako nešto nisam doživio. Ma, bilo je svega, sa sjetom će, ali i smiješkom Milas, koji je znao kada je vrijeme za kraj igračke karijere.
– Osjetio sam da je došlo vrijeme za oproštaj, nisam htio da uzimam mjesto u postavi zbog imena ili da netko sa strane kaže – vidi ga, gura se, a ne može više ili nešto slično – priznaje Slavko Milas, koji je mjesto na parketu zamijenio onim u uredu.
– Dvije godine poslije postao sam sportski djelatnik, prvo kao član Izvršnog odbora Željezničara, a od 1984. preuzeo sam ulogu predsjednika, koju sam obnašao do 1990. godine. “Željo” je u to vrijeme imao prvoligaša u obje konkurencije, a muški sastav bio je i državni viceprvak. Bili su to zaista zvjezdani trenuci osječke odbojke.
Ubrzo potom Domovinski rat nakratko je prekinuo “Željinu” idilu. Sport tada nije bio u prvom planu, ali klub je i u teškim vremenima sačuvao svoj identitet. Od 1991., Milas je član IO Željezničara, koji je trenutno daleko od slavnih dana.
– U ratno vrijeme nije se tada mislilo na odbojku. Ipak, život se počeo normalizirati, počela su državna natjecanja. Stigao je 1992. poziv tajnika Alojza Muhe, trebalo je okupiti momčad za nastup u Prvenstvu Hrvatske, a iako smo djelovali u teškim uvjetima, bili smo viceprvaci države.
Počeci državne samostalnosti donijeli su i osnivanje novih sportskih tijela. Tako je 1991. uspostavljen i Gradski odbor za odbojku, na čijem je čelu Milas bio do 2008. godine, kao i nakon toga, ali pod nazivom Odbojkaški savez grada Osijeka. Od 2008. do 2011. bio je i čelnik Osječko-baranjskog saveza.
No nije Slavko poznat samo kao odbojkaški djelatnik nego i kao radijski novinar. Prvi je iz našeg grada prenosio nogometne utakmice Prve i Druge jugoslavenske lige, poslije je bio direktor i glavni urednik Hrvatskog radija – Radija Osijek. Sve to obnašao je čovjek koji je inače diplomirani inženjer agronomije.
– Uvijek kažem da sam imao tri ljubavi. Prva je, obitelj, supruga Paula bila je najveća podrška, zajedno s djecom, a potom ide sport, te na kraju radijsko novinarstvo, koje je otvaralo neka vrata i u sportskom djelovanju.
Tako će u novinarstvu Slavko uskoro puhati u 60 svjećica. Stoga nema bolje osobe da ocijeni trenutno stanje u osječkoj odbojci.
– Ne cvjetaju nam ruže, a veliku ulogu u tome svakako igra financijska neimaština. Na recesiju nije mogla imuna ostati ni odbojka. Muški se prvoligaš muči ove sezone, a prošlu je završio kao treći, svim problemima usprkos. Djevojke su odlične, bore se za Skupinu I, koju će, vjerujem, sljedeće sezone igrati oba prvoligaša s Drave. Imamo dobru infrastrukturu, dovoljno termina u dvoranama za rad svih kategorija. Baza postoji, ali nužna je materijalna stabilnost. Žao mi je što se više ljudi ne uključuje u sport, nema dovoljno onih koji bi pomagali. Nismo u rangu nogometa, ali grad koji je nekad imao i pet prvoligaša ne treba se brinuti za svoju budućnost – rekao je na kraju Slavko Milas.
Izvor:glas-slavonije.hr
