ČOVJEK I SMRT – KAKO PONOVNO OŽIVJETI NAKON GUBITKA VOLJENE OSOBE?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Veliki gubitci u životu mogu nam predstavljati stanice na kojima ćemo naučiti puno novih stvari, duhovno rasti i postati jači.

Kad nam vrlo draga osoba napusti život, osjećamo tešku bespomoćnost. Nakon šoka dolazi faza žalosti, a zatim i odluka kako dalje.

Vrlo je važno pronaći – miran i ugodan svijet za sve one koji traže mir i žele sebe upoznati, kako si međusobno možemo pomoći s velikim gubicima, razgovarali smo s sociologinjom Sandra Vukušić čije je to vrlo blisko područje. 

Majčino iskustvo je najteže

Majčino iskustvo smrti je krajnje šokantno. Nevidljivi svijet postaje vam onog trena kad vam umre vaša majka, koja vam je bila ili nije bila najbolja prijateljica.

Svaki dan se sjećate osjećaja umiranja u naručju daleko od kuće, u nepoznatoj zemlji., okolini…Čini vam  se kao da vam je netko uništio svijet i oduzeo joj volju za životom.

Ali duboko u sebi, u tim  beskrajnim trenucima možete pronaći nešto novo, što se danas naziva vjerom. Dok  stojite na raskršću, odlučite živjeti i obogatiti se novim zamahom, inspiracijom i kreativnošću.

Pustimo da emocija dođe do izražaja .Prvo što moramo učiniti u slučaju velikog gubitka je dopustiti sebi da izrazimo sve svoje emocije. Zbog toga što mnogo puta jednostavno ne znamo kome se obratiti, posjeta psihoterapeutu čini nam se neugodnom, a čak i prijatelji ne znaju kako se ponašati, i tad su nevolje mnogo veće.

Najvažnije je dopustiti sebi da osjetimo tugu i bol. Mnogi se boje tih emocija, pa čine veliku pogrešku i potiskuju sve emocije. Ali postoji samo jedan način – kad se osjećamo tužno, moramo suzama dati slobodan put. Moramo žaliti….i otpustiti…

 

Prvu polovicu godine prate vas najintenzivniji osjećaji. Za to se vrijeme mnogi zatvore u sebe, bježe od ljudi, ne idu na posao, u trgovinu, sebe doživljavaju kao žrtve i imaju osjećaj da su potpuno nemoćni.

U tom razdoblju također shvaćamo što nam se uopće dogodilo. Kad tugujemo, važno je da mnogo govorimo o gubitku. Naš najbolji sugovornik bit će netko koji je već doživio sličan gubitak. Vrijeme i način žalosti ovise o svakom pojedincu. Intenzivno tugovanje traje oko tri mjeseca. Tada dolazi vrijeme da krenemo dalje.

Moramo znati u svojim srcima da dugotrajno tugovanje ne znači da smo više voljeli pokojnika. Nasuprot!

Ljubav je sloboda, zato trebamo prihvatiti taj događaj i pustiti voljenu osobu. Samo Ljubav otvara sebi život. Osoba može još duže tugovati, ali to sigurno nije ‘zdravo’ za naše psihofizičko stanje, jer takve emocije uzrokuju gubitak energije, a kasnije i bolest.

Kako djetetu objasniti gubitak drage osobe

Jedno je sigurno, a to je da je najgore lagati svoje dijete. Ako roditelji lažu za  gubitak, djeca to osjećaju jer su oni najosjetljivija bića koja razumiju stvari bez riječi. Kasnije se ta neiskrenost može iskazati u tome što djeca postaju pobunjenici i u obitelji nastaju sukobi.

Zato je vrlo važno da s djecom budemo iskreni o gubitku i da puno razgovaramo. Doživaljavajte djecu  kao odrasla bića, kao što se u njima doživljava duša koja nije povezana s dobi.

Objašnjenje, naravno, ovisi o dobi, jer dijete možda još ne razumije određeni sadržaj, pa riječi moramo odabrati pažljivo. Međutim, djetetu treba posebno objasniti što se dogodilo i što to znači. Moramo biti iskreni i voljeni i istovremeno ga uvjeravati da se još uvijek imamo. Da smo zajedno jer se volimo i da ćemo doživjeti još puno lijepih trenutaka u životu.

Pogreb kad voljena osoba umre

Mnogi ljudi nisu u stanju ili ne žele ići na sprovod. Savjetujem vas  da budemo vjerni sebi i činimo ono što mislimo da je najbolje. Ali odmah u sljedećoj fazi trebamo se suočiti s boli koja je unutar nas i mogućim poricanjem da je došlo do gubitka.

Otvorite svoju vječnu memorijalnu stranicu za najmilije. Prvo u Hrvatskoj!  

 

Poricanje je teško stanje koje se može usidriti duboko u našoj podsvijesti i dugoročno dovesti do ozbiljnih bolesti. Stoga je važno suočiti se s gubitkom.

Smrt je fizički dio nas. Sve će nas pogoditi, pa o tome treba razgovarati, i što je najvažnije, ne bismo se trebali bojati smrti, jer život ide i nakon smrti. Mi zapravo također  često i biramo način na koji ćemo umrijeti. Ako imamo pozitivan i zdrav stav prema smrti, možemo i vrlo lijepo umrijeti.

Sjećanja na pokojne

Mnogi ljudi dugo čuvaju sve stvari pokojnika kada umre njihova voljena osoba. Sandra vjeruje da  možemo sačuvati samo nekoliko vrijednih predmeta. Na primjer, fotografije su one koje nas tjeraju da se nasmiješimo i osjetimo ljubav dok pregledavamo album. Ni u kojem slučaju ne smijemo zaboraviti  da mi doista nismo sami , već je to , taj osjećaj boli,„samo“ bol koja je nastala kao rezultat onoga što nam se dogodilo, pa moramo dopustiti i da bol nestane.

Ako opsesivno nakupimo previše stvari pokojnika i odnosimo se prema njima opsesivno, govorimo svijetu i sebi da smo zaokupljeni energijom tuge i ne želimo učiniti korak naprijed.

Život poslije smrti

Mnogi ljudi počinju razmišljati o životu nakon smrti nakon šokantnog gubitka. To više ne bi trebalo biti tabu tema, jer, kako kaže Sandra, možemo komunicirati i s pokojnim dušama, za koje smatramo da su čista ljubav,ali u nama samima u našim molitvama.

Oni , naši dragi, ljubljeni biti će ovdje uvijek uz nas.  Sigurno je, ako je to naša  namjera da je želimo ponovno vidjeti, ponovno ćemo upoznati umrlu voljenu osobu. Sigurno nakon smrti.

Novi početak

 

Smrt je dar koji nas može puno naučiti. Obično ljudi primjećuju da su požurili, potrčali za ciljevima, poistovjećivali se s materijalnim stvarima i potpuno zaboravili na sebe.

Sada se možemo ponovno pitati tko smo, koja nam je svrha i istodobno započeti graditi novi sustav vrijednosti. Moramo na prvo mjesto staviti svoja unutarnja iskustva i sebe. Moramo ponovo postati sretni i radosni.

Za to vrijeme upoznajemo ljude na koje se stvarno možemo osloniti pa s njima uspostavimo bolje odnose. S velikim tragičnim gubicima često shvaćamo što želimo učiniti u životu, pa koristimo ovo vrijeme za sebe i možemo postići najveći uspjeh.

Moramo preuzeti odgovornost za svoj život i iskoristiti je maksimalno.

Dotad, brinite o svojim bližnjima…

 

Sandra Vukušić, sociologinja

 

 

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?