“Zec gadiš mi se!”

01/02/2019

To mi jedino pada na pamet kad s distance od tisuću kilometara čitam novine i portale mog grada.

Ali krenimo redom!

Nebrojeno puta rekla sam i napisala kako svoj grad volim strašću kakvom neki balavac piše i govori od djevi u koju je beznadežno zaljubljen. Njegovo podneblje, arhitektura, umjetnost, zemljopisni položaj, povijest, Stančić, Stari grad, Drava…moj su dom koji ni po koju cijenu ne bih mijenjala.

Danas su ovakav polet, entuzijazam i ljubav prema mom gradu u jednom manjem dijelu građana nestali.

Zašto?

Još malo detalja:

Prošla sam sve faze od komentiranja, čuđenja, ljutnje, kritike i sad sam ušala u stanje nezainteresiranosti…i povremene zabave potkapacitiranošću zavedenog puka. Taj si luksuz mogu dozvoliti jer nikada nisam pripadala političkom, etničkom ili interesnom miljeu nego sam sama birala s kim ću provoditi profesionalno, ali i slobodno vrijeme i ponosim se svim ljudima koje sam tijekom vremena srela.Današnja zbilja dijela mojih sugrađana temeljena je na improvizaciji površnog znanja, loših procjena, brzopletosti i potpuno nejasnih strateških ciljeva.

“Buđenje”…nazvali su novi prosvjed u mom Varaždinu. Trebam li reći, usprkos činjenici da podržavam prosvjedovanje kad za to postoji dobar razlog, da mi se prosvjedovanje u Varaždinu najavljeno za 2. veljaču čini ishitrenim do razine obnevidjelosti zajapurenih, ostrašćenih prosvjednika.

Nakon svih peripetija izazvanih prvim prosvjedom i potencijalno pozitivnog ishoda koji je posljedica razumne odluke gradskih vlasti, svidjelo se prosvjednicima vlastito ime u lokalnim medijima pa idu po još jednu porciju “slave”.

Ovaj put idu naprosto zato jer su se “probudili”!Što je u glavama vođa prosvjeda samo oni znaju. Nadaju se valjda svojoj novoj, političkoj, karijeri.

Ostaje mi završiti kako što sam i počela:

“Zec, gadiš mi se!”