Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga, i obično se radi o kroničnom ili progresivnom tijeku, ali uvijek postoji višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao na primjer pamćenje, mišljenje, orijentacija, shvaćanje, računanje, sposobnost učenja, jezik i rasuđivanje. U kliničkoj se praksi susrećemo s pojmom demencije kao sindromom, tj. skupom različitih simptoma.
Demencija kao skup različitih simptoma
Demencija uzrokuje značajan pad u intelektualnom funkcioniranju, ali i narušava svakodnevne životne aktivnosti kao što su odijevanje, pranje, uzimanje hrane, održavanje osobne higijene, a osobito fiziološke aktivnosti poput mokrenja i stolice. Pad intelektualnog funkcioniranja vrlo je individualan te ponajprije ovisi o bolesnikovu socio-kulturnom miljeu.
Kod dijagnosticiranja demencije uvijek treba obratiti pažnju na pad sposobnosti mišljenja i pamćenja koje neposredno dovode do narušavanja aktivnosti svakodnevnog života. Kod demencije je karakteristično da je pamćenje oštećeno pri usvajanju, pohranjivanju i reprodukciji novih informacija, a sadržaji koji su poznati od ranije također se mogu izgubiti pogotovo u kasnijim stadijima bolesti. Demencija nije samo poremećaj memorije, već postoje oštećenja mišljenja, sposobnost rasuđivanja te smanjenje stvaranja novih misli i ideja.
Podjela demencija prema oštećenjima mozga
Demencije možemo grubo podijeliti prema anatomskom položaju oštećenja u mozgu.
Na jedan drugi način može se reći da demencija nastaje zbog poremećaja u neuronskim krugovima te uslijed ukupnog gubitka neurona u specifičnim područjima mozga. Zbog toga dolazi do socijalne disfunkcionalnosti bolesnika uz psihijatrijski i neurološki aspekt koji slijedi pojavu depresije, povlačenje u sebe, halucinacija, deluzija, agitacije, nemira, nesanice i drugog. Nažalost, tijek demencije je progresivan. Demencije možemo grubo podijeliti prema anatomskom položaju oštećenja u mozgu na kortikale i subkortikalne, tj. one koje su na području kore velikog mozga i ispod kore.
Kortikalne demencije dovode do gubitka kortikalnih funkcija (afazija – gubitak ili poremećaj govora, apraksija – nemogućnost izvođenja smislenih radnji i agnozija – gubitak sposobnosti raspoznavanja) uz gubitak pamćenja (amnezija) te do poremećaja izvršnih funkcija (planiranje organiziranje, prosuđivanje). Najznačajnija kortikalna degenerativna demencija je demencija u Alzheimerovoj bolesti.
Subkortikalne demencije dovode do usporavanja mentalnih procesa i razmišljanja, slabog planiranja i procjena te do oštećenja proceduralnog pamćenja. Za subkortikalne demencije karakteristično je da nastaju kao dio kliničke slike neke druge neurološke bolesti kao što su demencija u Huntingtonovoj i Parkinsonovoj bolesti, progresivnoj supranuklearnoj paralizi, multiploj sustavnoj atrofiji, Creutzfeld-Jakobovoj bolesti i multiploj sklerozi.
Može li se demencija liječiti?
Postoje još i miješane demencije, dakle one koje obuhvaćaju oštećenja u korteksu i subkortikalnim područjima mozga; to su demencije s Lewijevim tjelešcima i kortikobazalna degeneracija. Sama podjela na kortikalne i subkortikalne demencije moguća je u početnim stadijima bolesti jer napredovanjem bolesti dolazi do različtitih kombinacija kortikalnih i subkortikalnih simptoma. Treba još spomenuti vaskularnu demenciju koja se javlja kao posljedica cerebrovaskularnih bolesti, odnosno nakon većeg ishemijskog ili hemoragijskog moždanog udara.
Vrste demencija
U kliničkoj praksi služimo se podjelama prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti sa pripadajućim šiframa i znakovljem, koji su opisani u poglavljima koje se tiču psihijatrijskih i neuroloških oboljenja. Ukratko, u daljnjem tekstu osvrnut ćemo se na pojedine demencije.
Alzheimerova demencija
Demencija u Alzheimerovoj bolesti može se razlikovati s obzirom na početak bolesti, pa tako imamo demenciju u Alzheimerovoj bolesti s ranim i kasnim početkom. Demencija u Alzheimerovoj bolesti s ranim početkom počinje prije 65. godine života i karakterizira je brza deterioracija s izraženim višestrukim poremećajima viših kortikalnih funkcija. Dakle, afazija, agrafija (nemogućnost pisanja), aleksija (nemogućnost čitanja) i apraksija pojavljuju se rano, to jest na početku same bolesti. Kod demencije u Alzeheimerovoj bolesti s kasnim početkom klinički početak pojavljuje se nakon 65. godine života, sa sporom progresijom i oštećenim pamćenjem kao glavnom značajkom.
Stručnjaci savjetuju: Ovako ćete spriječiti razvoj demencije!
Vaskularne demencije
Vaskularna demencija javlja se i nakon niza akutnih cerebrovaskularnih udara, ili pak jednog velikog.
Vaskularne demencije razlikuju se od demencija u Alzheimerovoj bolesti po početku, kliničkim značajkama i daljnjem tijeku. Kod pacijenata s vaskularnom demencijom postoji podatak da su postojale tzv. tranzitorne ishemične atake, odnosno napadi s kratkotrajnim poremećajem svijesti, prolazne pareze (klijenuti) ili gubitak vida. Takva demencija javlja se i nakon niza akutnih cerebrovaskularnih udara, ili pak jednog velikog. Poremećaj mišljenja i pamćenja postaje zamjetan, početak je obično u kasnijoj životnoj dobi; demencija je posljedica moždanog infarkta uzrokovang vaskularnom bolešću uključujući cerebrovaskularnu bolest.
Demencija u Pickovoj bolesti
Postoje demencije koje su uzrokovane drugim bolestima, kao na primjer demencija u Pickovoj bolesti. Pickova bolest predstavlja bolest nakupljanja štetnih količina masti u tkivima organa poput slezene, jetre, pluća, koštane srži i mozga; drugim riječima, do bolesti dolazi uslijed nedostatka enzima sfingomijelinaze. Bolest je nasljedna i svrstavamo je u skupinu metaboličkih bolesti. Demencija u ovoj bolesti nastupa brzo, veća je zastupljenost obilježja frontalnog režnja, prisutna je euforija, ali i emocionalna tupost, neprimjereno socijalno ponašanje, dezinhibicija, apatija ili nemir uz oštećenje memorije koje nastupa kasnije.
Demencija u Creutzfeldt-Jacobovoj bolesti
Demencija u Creutzfeldt-Jacobovoj bolesti jest progresivna demencija s opsežnim neurološkim znakovima uzrokovanim specifičnim neuropatološkim promjenama za koju se vjeruje da je uzrokovana prenosivim uzročnikom – prionom. Početak bolesti je obično u srednjoj ili starijoj životnoj dobi, tijek je subakutan te vrlo brzo dolazi do smrtnog ishoda, već u razdoblju od jedne do dvije godine. Ovu demenciju karakterizira udruženost s neurološkim simptomima koji prethode pojavi dementnih simptoma. Dakle, može se javiti spastična paraliza ekstremiteta uz tremor, rigiditet i koreiformne pokrete. Uz te simptome moguća je pojava nestabilnosti u hodu (ataksija), slabovidnost i druge manifestacije motornih poremećaja.
Demencija u Huntingtonovoj bolesti
Demencija u Huntingtonovoj bolesti je obilježena s vrlo karakterističnim pokretima tijela – to su tzv. koreiformnim pokreti, tj. nevoljni, nepravilni, nesvrsishodni pokreti tijela koji mogu biti prisutni u mirovanju ili kretanju, uz moguće pokrete mišića lica koji se reflektiraju kao grimase lica. Huntingtonova bolest vrlo je teška nasljedna bolest, javlja se između 30. i 50. godine života s postupnom progredirajućom hiperkinezijom uz psihičke smetnje (depresija, paranoidna stanja, halucinacije). Demencija se u ovoj bolesti pojavljuje se u sklopu velike degeneracije mozga.
Pet mitova o Alzheimeru
