Da je umirovljenicima u posljednjih 30 godina, odnosno od uspostave neovisnosti Hrvatske, svakim danom sve teže već odavno nije nepoznanica ni za koga. Uspjelo se tako u navedenom periodu, dakako i uz stalno naglašavanje velike brige o starijima, mirovine koje su na početku perioda bile u visini cca 80% prosječne plaće smanjiti na cca 35% prosječne plaće i tako najveći broj umirovljenika smjestiti ispod granice siromaštva. Umirovljenicima je daleko teže sada no na početku Domovinskog rata kada je Hrvatska zbrinula preko 500 tisuća prognanika i izbjeglica, i o njima skrbila tako da i u navedenim najtežim uvjetima nitko nije bio na cesti odnosno bez krova nad glavom ili gladovao.
Prije 30-ak godina je bilo nezamislivo vidjeti da netko pretura po kantama za smeće tako da današnje slike u kojima je to kroz prethodni period postalo potpuno normalno, je nešto nad čime bi se svi i te kako trebali zamisliti, a još više kao društvo sramiti. U prethodnih 30-ak godina nastala je cijela hrpa umirovljeničkih stranaka i udruga koje su, uz tek nekoliko izuzetaka, po „partijskom“ zadatku osnivali uglavnom ljudi od povjerenja velikih stranaka. Svi su oni cijelo vrijeme imali i imaju istu ulogu, a uloga im je da glume velike borce za prava umirovljenika. Uz taj zadatak koristeći se logistikom svojih naredbodavaca i mentora cijelo vrijeme rade kako bi diskreditirali ili eliminirali nas koji se ne uklapamo u njihove zadane okvire odnosno politike kojima su kroz prethodnih 30 godina umirovljenike doveli u nikada goru situaciju.
Promatrajući ovih dana čelnice SUH-a i MUH-a koje se, glumatajući neke predstavnike umirovljenika, naslikavaju sa ministrom rada i mirovinskog sustava možemo biti sigurni da umirovljenike po svemu do sada viđenom očekuje samo neka nova nevolja, posebno jer njihov dosadašnji rad ni do sada nije ništa posebno dobroga donio za umirovljenike. Sve što su do sada napravili spada u populističke jeftine i nebitne kozmetičke odluke a ne neki veliki i važni pomak na bolje u smislu povećanja mirovina odnosno standarda umirovljenika, a što će dakako neki poltronski mediji skloni vladajućima svakako nastojati prikazati. Pored hrpe umirovljeničkih udruga i stranaka, potom osnovanog Nacionalno vijeća za umirovljenike i starije osobe 2010. godine, Vlada osniva još jedno tijelo koje će se zvati Povjerenstvo za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 nad starijim osobama i osobama iz drugih ranjivih skupina.
Dakle pored već navedenih dušebrižnika SUH-a i MUH-a uz već etabliranog HSU-a odnosno Silvana Hrelju koji imaju svoje velike zasluge za trenutno stanje u kojima su umirovljenici, Vlada sada uvodi i dodatnu „igru“, vjerojatno i sa istim igračima iz redova već navedenih aktera. Svaka Vlada se naime trudi imati što bolji alibi za svoje odluke, posebno za one kojima se nekoga dovodi u težu situaciju od postojeće, tako da „korisne budale“ uvijek dobro dođu, a njih u Hrvatskoj politici ima sasvim dovoljno, uključujući i onih bez navodnika.
Te „korisne budale“ su imale zadatak prvo razjediniti a onda i dovesti umirovljenike na prosjački štap što su po do sada viđenom veoma uspješno obavili, a sada u svezi COVID-19 bi valjda trebali iznaći način kako da se u što većoj tišini što više starijih preseli na onaj svijet… jer uz već oduzetu slobodu jedino što je preostalo za oduzeti je „život“…
Slijedi li apokalipsa za blokirane, umirovljenike i nezaposlene
