UDOMLJAVANJE STARIJIH OSOBA – Kako postati udomitelj starijih osoba

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Udomiteljstvo je oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava stanovanje, prehrana, čuvanje, odgoj, briga o zdravlju i obrazovanju, te osiguravanje drugih životnih potreba.

Navedene potrebe osigurava udomiteljska obitelj, na način da se korisnika prihvaća kao člana obitelji, uključuje ga se u funkcioniranje obitelji, svakodnevne aktivnosti, druženja i sl.

Smještaj u udomiteljsku obitelj prepoznat je kao prirodniji i čovječniji oblik skrbi u odnosu na smještaj u ustanovu – djeca i odrasle osobe dobivaju toplinu, osjećaj pripadnosti obitelji, te se stoga u novije vrijeme teži smještaju korisnika upravo u udomiteljske obitelji.

Udomiteljska obitelj je obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Udomiteljska obitelj je zamjena za biološku obitelj. 

Prema registrima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ukupno su u udomiteljske obitelji smještene 6.393 osobe, od čega je 2.411 starijih od 65 godina, što čini 37,7 posto udjela. Oni su bili smješteni u 1.474 udomiteljske obitelji za odrasle i starije osobe, koje čine 50,7 posto od ukupnog broja svih udomiteljskih obitelji u RH.

Naime, prema Zakonu o udomiteljstvu, čija je nova verzija na snazi od 1. siječnja 2019. dugotrajni smještaj se priznaje korisnicima kojima je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljavanje drugih životnih potreba, odnosno osobama s invaliditetom tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, ovisno o dobi, vrsti i stupnju oštećenja i to kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvaninstitucionalnih usluga, kao i osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način.

Duljina trajanja takvog smještaja ovisi o potrebama korisnika i rasporedu udomiteljskih obitelji.

Oni koji su potpisali ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju te ugovornu zajednicu života nemaju pravo na dugotrajni smještaj. Takve osobe se ne evidentiraju kao osobe za koje skrbi udomitelj.

Jednako tako, novim odredbama Zakona, udomiteljstvo je postalo i zanimanje, kojeg može obavljati osoba koja nije u radnom odnosu, ne obavlja samostalnu registriranu djelatnost obrta ili slobodnog zanimanja ili drugu samostalnu djelatnost i koja je najmanje šest mjeseci pružala uslugu kao tradicionalni udomitelj, pruža uslugu smještaja za četvero odraslih korisnika istodobno, ima prebivalište na području jedinice područne ili regionalne samouprave, za koju je mrežom socijalnih usluga utvrđena potreba za obavljanjem udomiteljstva kao zanimanja i koja je izabrana od strane Povjerenstva za izbor udomitelja za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja. Isto tako, udomitelj ili član obitelji udomitelja moraju imati vlastita sredstva za uzdržavanje i to za 70 posto viša od zajamčene minimalne naknade, odnosno najmanje 1.564 kune za udomitelja samca ili 816 kuna za svakog člana obitelji udomitelja.

„Također je osigurana mogućnost obavljanja udomiteljstva kao zanimanja nezaposlenim udomiteljima kojima se po prvi puta uz naknadu osiguravaju i doprinosi za obvezna osiguranja. Kako bi se postigao veći stupanj kvalitete planiran je veći opseg ciljanih edukacija, kao i veći stupanj podrške u koju će biti uključeni centri za socijalnu skrb i pružatelji socijalnih usluga čime će se osnažiti udomiteljske obitelji u svrhu unapređenja kvalitete ove usluge”, ističu iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Sve kriterije provjerava Centar za socijalnu skrb, koji odlučuje i o tome ima li netko pravo na udomiteljsku skrb ili nema. U njihovoj nadležnosti je praćenje pružanja usluge smještaja u udomiteljskoj obitelji, a samim time i eventualnih zlouporaba, zanemarivanja ili nasilja nad korisnicima. Takve slučajeve po prijavi provjeravaju viši inspektori MDOMSP-a, koji donose rješenje o otklanjanju nepravilnosti u određenom roku. A ako udomitelj ne postupi po naređenim mjerama, inspektori će obavijestiti nadležni CZSS da preispita dozvolu za obavljanje udomiteljstva. Ako inspektor posumnja da je počinjen prekršaj ili kazneno djelo, može podnijeti optužni prijed­log radi pokretanja prekršajnog ili kaznenog postupka.

Iako to nije najuvrježeniji oblik smještaja, jer su domovi umirovljenika mnogo traženiji među populacijom treće životne dobi, u Hrvatskoj postoji velik broj obitelji koji se bavi isključivo udomljavanjem starijih osoba, ako odrasla osoba ne može živjeti u vlastitoj obitelji , tada je smještaj u udomiteljsku obitelj najbolji izbor.

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

CROATIA FIRST!!

Pažljivo slušajući što su sve naši političari pričali i još uvijek pričaju nakon nastupa

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?