Dirljiva priča o čovjeku koji je poslušao Božji glas

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

napovoljnija invalidska kolica

Mladić je prisustvovao biblijskom susretu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti. Mladić se u nevjerici pitao: “Govori li Bog ljudima još uvijek?” Nakon službe sa prijateljima je otišao na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine.
Bilo je već deset sati kada je mladić krenuo kući.prenosi

Vozeći, počeo je moliti: “Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam.” Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi karton mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: “Bože, jesi li to ti?” Nije dobio odgovora i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: “Kupi karton mlijeka”. Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. “U redu, Bože, za slučaj da si to ipak ti, kupit ću karton mlijeka.” Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek moze iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vožnju kući. Dok je prolazio pokraj Sedme ulicom, opet je osjetio poticaj: “Skreni u tu ulicu.” To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na slijedećem raskršću okrenuo je i vrativši se skrenuo u Sedmu. Napola šaleći se reče: “U redu, Bože, hoću.”

Vozeći se nekoliko blokova dalje odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivičnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi bili već u krevetima. Opet je osjetio nešto : “Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta.” Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. “Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup.” Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. “U redu, Bože, ako si to ti, poći cu na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave, idem.

Prešao je preko ceste i pozvonio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: “Tko je to? Što trebate?” Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. “Što je to?” Mladić je pokazao mlijeko: “Donio sam vam ovo.” Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama.

Beba je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući:”Upravo smo molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali smo bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi pokaže kako da nabavim nešto mlijeka.” Njegova žena uskliknula je iz kuhinje: “Tražila sam ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?”

Mladić je posegnuo u novčanik, izvukao sav novac što ga je imao gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao prema autu dok su mu se suze slijevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje.

Nepoznati autor

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

CROATIA FIRST!!

Pažljivo slušajući što su sve naši političari pričali i još uvijek pričaju nakon nastupa

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?