Pobjeći, pobjeći što dalje od gradske gužve i buke, od obaveza koje si čovjek natovari čak i kad je u mirovini. A kamo pobjeći? U planinu. Dakle, trenutno sam u plus fazi što se zdravlja tiče. Stoga vam ovaj put neću pisati o bolestima nego o dobrobitima planinarenja za vaše zdravlje po principu, bolje spriječiti, nego liječiti. Boravak u planini ili prirodi općenito ugrađen je u našem prabiću. A onda smo se zadnjih desetljeća toliko udaljili od našeg prirodnog okruženja da sad postoje čitavi pokreti i filozofije, ne bi li nas, barem rekreativno, vratili tamo gdje nam je mjesto.
Neki trče, neki voze bicikl, neki hodaju sa štapovima po parkovima, a mnogi od nas planinare. Neki planinare oduvijek, a neke je natjerala neka opaka bolest ili životna nevolja. Najveća dobrobit od planinarenja je jačanje naše muskulature i kostiju. Osim toga to je aerobna aktivnost koja snažno pokreće naše srce, a time i sve funkcije u našem tijelu od mišićno-koštanog do živčanog i endokrinog sustava, jača metabolizam i tako osnažava obrambene snage našeg organizma. Uz te čisto tjelesne funkcije koje poboljšavamo važno je istaknuti i socijalni i društveni aspekt planinarenja. Veze i prijateljstva koja se sklapaju u planinama imaju neprocjenjivu važnost u našem životu.
Postoji čitav niz bolesti za koje liječnici smatraju da se mogu prevenirati hodanjem po planinama od srčano-vaskularnih, hipertenzije, osteoporoze, reumatoidnog artritisa do dijabetesa. Spuštanjem s planine dijabetičarima se čak dva puta snižava razina šećera u krvi te poboljšava razina glikoze. Evidentno se snižava i razina kolesterola u krvnim žilama. Fizički napor koji je potreban za uspon i silazak s planine jača srce i značajno povečava kapacitet pluća. Svakako treba spomenuti sagorijevanje masnoća i gubitak na težini. Nošenje ruksaka na leđima osnažuje ih i jača kralježnicu. Planinski tereni i staze doprinose boljoj koncentraciji, jasnijem vidu i poboljšanju ravnoteže i stabilnosti.
Dobrobiti za mozak, za dobro raspoloženje, za svjesno prebivanje u sadašnjem trenutku pomažu nam da smo bolje koncentrirani na svoje osnovne potrebe te da smo u vezi sa svojim tijelom da ga slušamo. Brige i stresovi ostaju tamo dolje, a mi smo sada i ovdje okruženi prirodom i obiljem njenih darova, boja, mirisa, zvukova. Često i plodova od divljih jagoda, kupina, borovica, divljih šparoga, kiselica i još stotine biljaka od kojih možemo čak i preživjeti. Čak se i osobama oboljelim od raka preporuča odlazak u planine.
Nakon stresnog tjedna, nedjeljno planinarenje je melem za dušu i tijelo. Nema neprikladog vremena za planinarenje. Neprikladna može biti samo odjeća i obuća. Stoga provjerite prognozu, adekvatno se odjenite i krenite. Ponesite vodu, koju energetsku pločicu ili bananu. Ako idete tamo gdje postoje planinarski domovi, pojedite grah sa ili bez kobasice, uvijek paše. I smijete popit pivo kao nagradu za uspješan uspon.
Ako niste do sada planinarili, a i ne da vam se, pročitajte barem nešto od naših planinara-pustolova. Možda dobijete inspiraciju .
Matej Perkov: Planinarenje je način izražavanja
D. Rostuhar: Na putu u skrivenu dolinu
Stipe Božić: 7 vrhova
Želim vam lijepo vrijeme i sretno
Dubravka P.
