REUMATOIDNI ARTRITIS – Razarajući put reumatoidnog artritisa

Kod reumatoidnog artritisa kao posljedica upalnih promjena javlja se nestabilnost zglobova koja najčešće vodi u progresivni razvoj tipičnih deformacija.

Može uzrokovati različite simptome bilo gdje u tijelu. Točan uzrok bolesti je nepoznat, ali puno različitih faktora, uključujući genetsku podložnost, mogu utjecati na autoimunu reakciju. Bolest se javlja u 1% populacije, dva do tri puta češće u žena nego u muškaraca. Početak bolesti je obično između 25. i 50. godine života, ali se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. U nekih osoba bolest splasne spontano, a liječenje u 75% ljudi poboljšava simptome; međutim, najmanje 1 od 10 ljudi ostaju invalidi.

U ovoj bolesti imunološki sustav napada tkivo koje oblaže i okružuje zglobove. Konačno, hrskavica, kost i ligamenti zgloba se izjedaju, a u zglobu nastaju brazgotine. Stanje zglobova se pogoršava do razine koja može jako varirati.

REUMATSKE BOLESTI – DIJAGNOZE

Razlikovanje reumatoidnog artritisa od drugih stanja koja mogu uzrokovati artritis može biti teško. Stanja slična reumatoidnom artritisu su akutna reumatska groznica, gonokokni artritis, Lymeska bolest (borelioza), Reiterov sindrom, psorijatični artritis, ankilozantni spondilitis, giht (ulozi), pseudogiht i osteoartritis.

Postupna pojava – upale zglobova šaka i stopala

Najčešće počinje postupno, sa simetričnim zahvaćanjem zglobova šaka i stopala, a kasnije i ostalih zglobova. Mogu biti zahvaćeni praktički svi zglobovi, uključujući i male zglobove kralježnice. Vanjski činitelji poput bakterijskih ili virusnih infekcija, kirurški zahvati, trauma, porod, psiho-stres, u nekih bolesnika koincidiraju s početkom bolesti. Kralježnica je obično pošteđena, osim vratnog dijela, posebice zgloba u gornjem dijelu vratne kralježnice.

Ipak, najčešća je postupna pojava upale zglobova šaka i stopala (poliartritis), s karakterističnom jutarnjom zakočenošću svih zahvaćenih zglobova. Jutarnja zakočenost traje obično dulje od sat vremena, nekada i po nekoliko sati, ali u početku ili mirnoj fazi bolesti može biti i kraća. Klinički znaci bolesti uključuju bolnu oteklinu zglobova uz odsutnost crvenila kože i poremećenu funkciju zgloba. Kasnije se javlja znatnije ograničenje pokreta u zahvaćenom zglobu, nestabilnost zglobova te deformacije uz propadanje i slabost pripadajućih mišića. Oteklina zgloba je najvažniji rani znak bolesti. Iako je zahvaćenost zglobova klasično simetrična, identični mali zglobovi šaka i stopala ne moraju biti strogo zahvaćeni obostrano.

Napredovanjem bolesti bivaju zahvaćeni gotovo svi veliki i mali zglobovi, stvarajući deformacije tipične za reumatoidni artritis – pomak prstiju šaka i stopala prema van, “Z” deformacija palčeva na šaci, “labuđi vrat”, “rupica za gumb”, prsti poput čekića i razne druge deformacije.

LIJEČENJE REUMATOIDNOG ARTRITISA

U završnom stadiju vrlo često ne postoji mogućnost izvođenja hvata šakom pa su otežane uobičajene dnevne aktivnosti poput rezanja kruha nožem, otvaranje staklenke, nemogućnost češljanja, umivanja i sl. Nemogućnost ispružanja lakata značajno ograničava funkciju ruku, osobito ako je udružena s čestim ograničenjem pokreta u ramenom zglobu. Kukovi mogu biti zahvaćeni, ali vrlo rijetko izolirano.

Koljeno je najčešći, inicijalno zahvaćeni pojedinačni zglob. Upravo na ovom zglobu najlakše otkrivamo oteklinu i zadebljanje sinovijalne membrane. Slabost četveroglavog mišića natkoljenice (na prednjoj strani) i posljedična nestabilnost zgloba koljena uzrok su daljnjem napredovanju deformacija. Često nalazimo i ciste sa stražnje strane zgloba koljena, koje prilikom ponavljanih pokreta savijanja i ispružanja koljena mogu pri naglijem pokretu puknuti.

Reumatoidni čvorići

Kod jedne četvrtine bolesnika javljaju se reumatoidni čvorići, najčešće na vanjskoj strani lakta, odnosno unutarnjoj strani koljena, a predstavljaju znak nešto teže i aktivnije bolesti. Na očima se najčešće javlja tzv. sicca sindrom – suhoća očiju uz osjećaj grebanja ispod vjeđa. Na plućima je moguć razvoj upale poplućnice i plućne fibroze. Iako česte, promjene na srcu su bez simptoma. Najčešća hematološka promjena je pojava blage anemije koja korelira s upalnom komponentom bolesti.

Prognoza i tijek bolesti su varijabilni

Treba naglasiti da nedostatak specifičnih bioloških markera može otežati dijagnozu RA. Ali, pažljivim pregledom i uzimajući u obzir kliničke i laboratorijske pokazatelje, koji se uklapaju u postojeće kriterije Američkog reumatološkog društva, moguće je postaviti dijagnozu.

I bolesnik i liječnik moraju biti pripravni na promjene tijekom ove bolesti. Nakon postavljanja dijagnoze, pacijenti su često uplašeni, zamišljajući sebe u budućnosti kao potpuno invalidne i nepokretne. Pokušaji razuvjeravanja bolesnika da takav ishod zapravo nije uobičajen, omogućuju mu da se bori sa svojom bolešću i aktivno sudjeluje u vlastitom liječenju.

Nažalost, nema magičnog izlječenja tj. nikakvi specifični klimatski činitelji ili raznorazne dijete neće promijeniti tijek bolesti. Cilj liječenja jest očuvanje što dulje funkcionalne sposobnosti bolesnika za sve životne aktivnosti, drugim riječima smanjiti bol i nelagodu, očuvati snagu i funkciju zglobova, spriječiti nastanak deformiteta i liječiti sistemske komplikacije. Ovi ciljevi mogu se postići medikamentoznom terapijom, fizikalnom i radnom terapijom, a kada je to potrebno i hospitalizacijom.

Medikamentozno liječenje značajno se promijenilo posljednjih 10-15 godina. Budući se patološki proces odvija na nekoliko razina, primjenom “kombinirane terapije” (kombinacijom nekoliko lijekova) pokušava se djelovati na različite mehanizme bolesti.

Budući se destruktivne promjene zglobova razvijaju vrlo rano, osobito u prve 2 godine trajanja bolesti, nastoji se specifičnom terapijom potisnuti upalni proces i spriječiti daljnji razvoj oštećenja. Danas se liječenje bazira na što ranije postavljenoj dijagnozi i početku kombinirane terapije s nekoliko temeljnih lijekova od početka bolesti.

“Zlatni standard” u liječenju RA danas predstavlja metotreksat, imunosupresiv koji se daje u tjednim dozama. U svrhu potiskivanja upalne aktivnosti, od početka bolesti se primjenjuju i niske doze kortikosteroida. Uspješno se primjenjuju i lijekovi poput sulfasalazina i resochina, i, manje, soli zlata. Primjenu imaju i nesteroidni antireumatici (NSAR), koji imaju primarno analgetski (protiv bolova), ali i određeni protuupalni učinak. Danas na tržištu već postoje i NSAR s manje nuspojava u području probavnog sustava, a uz jednaku protuupalnu djelotvornost – koksibi ili COX-2 inhibitori. Danas su registrirani ili su u tijeku registracije novih lijekova koje nazivamo biološkim agensima.

U liječenju nezaobilazno mjesto imaju i metode fizikalne terapije i kineziterapije (terapeutske vježbe) s ciljem očuvanja funkcionalne sposobnosti bolesnika u svim fazama bolesti. Takvo liječenje treba biti strogo individualno, poštujući razne faze bolesti, već postojeća oštećenja zglobova, dob i spol bolesnika te opće srčano-žilne promjene.

Kirurško liječenje RA može biti preventivno u ranoj fazi bolesti, ali i metoda izbora u kasnijoj fazi.

Bez daljnjega, potrebno je staviti naglasak na potrebu što ranijeg prepoznavanja i dijagnosticiranja reumatoidnog artritisa kao i početka što ranije diferentne kombinirane terapije radi što bolje i uspješnije kontrole bolesti. Uspjeh liječenja ovisi o vremenu postavljanja dijagnoze, sposobnosti liječnika da pravilno dozira medikamentozno liječenje i kontinuiranom provođenju metoda fizikalne terapije i kineziterapije.

Oboljele osobe koje su zbog reumatoidnog artritisa nesposobne obavljati svakodnevne poslove mogu se koristiti s nekoliko pomagala. Na primjer, specijalno prilagođene ortopedske ili atletske cipele mogu olakšati hodanje, ili naprave kao što su hvataljke koje smanjuju potrebu za snažnim stiskom šake.