Povijesni podvig imotskog umirovljenika – planinara. IVICA BULJUBAŠIĆ TISUĆITI PUT NA VRHU BIOKOVA

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Dok je bio mlađi, trebalo mu je oko tri sata za jedan uspon, a sada, u umirovljeničkim godinama, potrebno je svakako i više. Na ovaj tisućiti uspon krenuo je u pet sati ujutro i stigao na vrh za četiri sata i osamnaest minuta

Ivica Buljubašić, koji je rođen je 12. rujna 1949. godine, u Zagvozdu – Imotska krajina, ove godine, ostvario je, kao planinar, jedinstveni povijesni podvig. Uspeo se tisućiti put na vrh Biokova.

Prvi njegov uspon ostvaren, na ovu poznatu hrvatsku planinu, bio je u njegovoj petoj godini. Od tada postade zaljubljenikom prirode i nije se prestao družiti s njom, do dana današnjega. Iz godine u godinu hodočastio je sv. Juri kao dječak s odraslima, a kad je izrastao u mladića, odvažio se sam od podnožja sjeverne strane Biokova.

Ni sam Ivica zasigurno, u samim počecima planinarenja, nije ni slutio da će ovaj njegov veliki uspjeh biti ovjenčan ovako impozantnom brojkom. Uvijek ispunjen zadovoljstvom što, ne samo kao planinar, nego, i u svojstvu predsjednika Društva lovaca, i kao vatrogasac, može, i svojim kompetencijama jest, na raspolaganju ne samo svojim kolegama, već poglavito mlađim naraštajima koji bi trebali slijediti njegove naputke: čuvati prirodu, loviti po zakonskim propisima, kako održavati staze. A gospodin Buljubašić ih održava četrdesetak godina. Ivica je prvi koji je na tim svojim stazama kao planinar snimio medvjeda, divokozu, susretao vukove, ali ih nije doživljavao u strahu i nije nikada imao nevolja. Spominje nam naš Ivica da je tijekom svih ovih tisuću uspona imao samo dvije nezaboravne poteškoće, uvjetovane prirodnim poremećajima.

Prva je bila 2012. godine kada je bio suočen s velikim snijegom i olujnim nevremenom, a druga neprilika bila je ove godine kada je bio nošen orkanskom burom i – kada, obuzet strahom, nije znao kamo krenuti: nazad ili naprijed – kazuje gospodin Buljubašić. Na sreću, sve se završilo bez težih zdravstvenih posljedica.

Ivica Buljubašić zavrijeđuje posebnu pozornost i zbog toga što je njegova pismohrana u svezi svih ovih njegovih putovanja, druženja s prirodom i kolegama, uredno uvezana u knjigu podataka od 1964. godine, a koja služi kao kronologija i evidencija o planinarenju i lovištu na toj planini koja nije nimalo bezazlena! Članovi Matice umirovljenika Imotske krajine ne kriju svoje oduševljenje što je upravo Ivica Buljubašić član Izvršnog odbora Matice umirovljenika Imotskog. Njegova poruka svim umirovljenicima, ne samo Imotske krajine, nego i svima diljem lijepe nam Republike Hrvatske, kao i mladim naraštajima da se ostavimo mobitela, sjedenja pred televizorom, da što češće napuštamo zatvorene prostore! – Iziđite u prirodu, čuvajmo je, jer i ona nas čuva temeljna je poruka ovog uspješnog ljubitelja prirode.

Ivica nam je pokazao najboljim primjerom, kako se zdravo živi. S ponosom je izjavio da ovaj svoj tisućiti uspon daruje u spomen poginulim braniteljima za slobodnu Hrvatsku. Zaslužuje naše iskrene čestitke i mi ih i ovim putem od srca upućujemo.(Hul)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?