I danas su pod tepihom teme kada se dotakne liječenje ljudi koji nemaju novaca, iako svi znamo da nisu tretirani isto, ne mogu si priuštiti nikakvo liječenje, a najviše su na udaru koji su u mirovini jer imaju jako malo prihode. I takve teme nisu pod tepihom jer nikog ne zanimaju, nego se ustvari o njima počne pričati kad nas zdravlje pozdravi, a u velikoj besparici saznamo da nam kvalitetno liječenje neće biti pruženo. Ni blizu!
Vezane vijesti
Tuku ih, vrijeđaju i izgladnjuju
Trebaju li nam iskustva starijih?
Tome treba stati na kraj, jer vrlo je vjerojatno da ćemo svi manje-više od nečega oboliti, ipak, nedao Bog, a opet nas ta bolest ne pita za materijalni status i da li nam je 600 kn mirovine dovoljno za bilo kakvo liječenje ili lijekove. Jedna pacijentica Varaždinske bolnice, M.K.(67) u mirovini navodi kako za njenu bolest nema lijeka, barem ne još otkrivenog, te jedini izlaz njenim patnjama skupa neurološka operacija ili davanje blokada u moždano tkivo, kako bi se suzbile glavobolje koje su prisutne u njenom životu svaki dan. I blokade su jako skupe, a nitko ne garantira njihovu uspješnost ili duljinu trajanja u sprečavanju napadaja glavobolje, iskrena je. Sa svojim skromnom mirovinom ne preostaje joj nažalost ništa nego trpjeti svakodnevne glavobolje, jer za liječenje nema. A nitko joj neće ni pružiti bez određene svote novaca, bez obzira na bol koju trpi.
Druga pacijentica iz Zagreba S.P. (72) također umirovljenica, operirala je tumor veličine kokosovog oraha na produktivnim organima, ali operacija nije pošla kako je trebala i dogodile su joj se kasnije mnoge komplikacije koje je i mogla spriječiti da ne postoji ta surovost sustava koja treba novac. Prilikom operacije pacijentici je oštećen je bio mjehur, pa je godinu i pol dana bila primorana koristiti kateter, a sve zavoje, katetere i ostalu opremu koja joj je bila potrebna sama je morala odvajati od mizerne mirovine. Iako se obratila i Centru za socijalnu skrb, jedan dio novaca, vrlo mali dio, dobila je već nakon gotovo svih liječenja. Mnogi su bili dani kada si nije ni hranu priuštila, kako bi imala za higijenske potrepštine nakon operacije, a svi znamo koliko je ishrana bitna u brzini oporavka!
To je ta naša realnost Lijepe naše
Nemaš novaca, ne trebaš ni zdravlje. Ljudi koji su u mirovini sa mirovinom od oko 600-2000 kn, zaista mole Boga da u njihov skroman život ne uđe jednog dana neka boleština i da se ne trebaju upoznati sa opakim sistemom zdravstva koji se danas ponaša prema pacijentu, kao banka. I ljudi koji možda samo trebaju neke lijekove kao što su lijekovi za sniženje krvnog tlaka, ili za pravilniji rad prostate ne mogu si redovito i svaki mjesec priuštiti taj luksuz i kupiti zdravlje.
Svi se trebamo pokrenuti oko tih stvari gdje su najslabiji zakinuti čak za nešto osnovno kao što je skrb za zdravlje, jer sa 1000 kn mjesečno zdravlje ne možeš platiti, nego si osuđen u tišini patiti. Mnoge nade polagale su se u ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, za kojeg se tvrdilo da je organiziran i velik radoholičar, a zaista bi bilo prijekopotrebno da se kvalitetno obradi problem građana u mirovini koji nemaju za kruh, a kamoli za liječenje, jer su siromašni.
