Nakon tri mjeseca iza brave, štićenici domova za starije osobe opet na slobodi: ‘Dođi, ‘ćeri, da te zagrlim! Mislila sam da te više neću vidit‘

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

joško Šupić/Cropix

Epidemiolog i član Znanstvenog savjeta Vlade Branko Kolarić, prije desetak dana izjavio je „Na sastanku povjerenstva  predloženo je da osobama u domovima za starije i nemoćne koje su procijepljene ili su preboljele virus dopuste posjeti. Tu skupinu ljudi smo uspjeli procijepiti u visokom postotku i drago mi je što će se oni moći vratiti normalnijem životu“.“ Posjete će biti dozvoljene svima osim onih koji su akutno bolesni ili u stacionaru. Procijepljenost je negdje 50, negdje 60, a negdje čak i do 70 posto”, rekao je Kolarić. „Unatoč nedostatku cjepiva, korisnici domova za starije bili su nam prioritetna skupina i uspjeli smo ih procijepiti u visokom postotku“.

Došao je i taj dan. Pred ulazom u Dom umirovljenika na Zenti, Miroslava Garbin i njezina kći Rahela Janković prvo su se u desetak sekundi, samo gledale i nepomično stajale jedna na udaljenosti jedna od druge. Tada je Rahela potrčala i primila majku u najčvršći zagrljaj na svijetu i podigla ju od poda. Raheli su krenule suze, dok je Miroslava počela plakati.

Naime, filmska scena na splitskoj Zenti, prepuna emocija, mnoštvo obitelji koje su radi korone tri mjeseca bile potpuno odvojene.

„Dođi, dušo, joooj, da te zagrlim, o sunce moje, bojala sam se puno, puno da te više nikad u životu neću vidit, nit zagrlit. Dođi mi, ‘ćeri moja, da te zagrlim, koliko sam to čekala. Ja sam mislila, ovo je kraj!“  kroz plač je jedva uspjela izgovoriti Miroslava Garbin.

„ Sve je dobro, sve će, majko, bit dobro, jedva te svi čekamo vidit. Ne pitajte me kako nam je bilo. To vam je tuga ogromna. Oćeš vidit mamu, a ne možeš. Ne možeš doć ni ispod balkona jer ne gleda nigdi di možeš doć. Tri mjeseca. Mislila sam da je moje oči vidit više neće. Konačno smo skupa, znate li koja je to srića „ ispričala je grleći majku Rahela Janković . I nakon toga je odvela kući.

Neki su od sreće grlili zrak, dok su neki jedva dočekali šetnju, kako u Zenti, tako i u Vukovarskoj, napokon ozarena lica umirovljenika, kojima je iznad svega nedostajao izlazak na svježi zrak, šetnja, odlazak frizeru i pedikeru, odlazak u trgovinu….. Razdvojenost od obitelji im je najteže pala. Mjesecima zatvoreni u desetak kvadrata jedva su dočekali slobodu.

Procijepljenost u velikom postotku donijela je popuštanje mjera. Korisnicima smještenim u domovima za starije, koliko toliko život se je počeo vraćati u normalu.

 

Je li vam javno cijepljenje političara vratilo povjerenje u cjepivo AstraZeneca?
Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?