Nakon Kostelića, na visinu svoje mirovine požalio se i Ratko Rudić

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Ratko Rudić (72) potpisao je četiri olimpijska zlata, tri svjetska, tri europska i tko zna koliko još najvećih medalja ostalog sjaja, danas je u trenerskoj mirovini.

– Primam čak i manju mirovinu nego što je to otkrio Ante Kostelić.

A to je 2500 kuna. I mi smo na trenutak zastali, udahnuli, ali nije nam to Ratko rekao da bi isključivo protestirao protiv nekoga ili nečega (“nije stvar u tome”), ne, rekao je to čak uz popratni osmijeh. Jer, to kako se hrvatski sustav odnosi prema vrhunskim trenerima, ljudima koji su hrvatski sport doveli na vrh olimpa i jest – smiješno!

– I nepošteno. Mi treneri jesmo već ukazivali na problematiku valorizacije sportskih rezultata, ali taj naš prijedlog na neki su način odbili. To je degradacija trenerske uloge u sportu koja je izuzetno bitna. Da, igrači jesu zvijezde i protagonisti, ali trener je centralna ličnost, pokretač. Nema nas u Hrvatskoj puno trenera koji su postizali svjetske rezultate i takvima se mora dati važnost za ono što su ostvarili. Kad bi bilo rezultata i kada su bila obećanja da će se taj sustav riješiti, kad su postojale inicijative, nije se ništa dogodilo. To im ne ide na čast – uskliknuo je Ratko.

Ima li on prijedlog za rješenje ovog problema?

– Naravno da olimpijske medalje imaju strahovitu vrijednost. Recimo, u Americi se olimpijsko zlato cijeni poput Nobelove nagrade. Ponavljam, nas nema puno koji smo osvajali olimpijske medalje i, prema tome, Vlada može naći rješenje. Nepravda je da se to, kao u Gipsovom slučaju, samo tako izbriše.

Za usporedbu, vaše igračko olimpijsko srebro ne može se izbrisati?

– Da, dobivam i dio nagrade za tu medalju koju sam osvojio 1980. Treba nam nagrada u tom sustavu koja će biti trajna i stalna za najveća dostignuća. Nije sve u iznosu, koliko u samom priznanju – završio je naš trenerski odličnik čija ostavština, bez obzira na to što je ovakav sustav “briše”, ostaje bezvremenska, prenosi portal 24Sata.

Naime, jedna je istina po čemu je netko vrjedniji od ostalih? Jednako bi se trebali tretirati svi koji imaju tolike mirovine. Zar prodavačica u trgovini nije zavrijedila imati veću mirovinu? Ili umirovljeni skladištar? Čistačica? Svaki onaj koji je pošteno odradio svoj radni vijek?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave

Nada je san budnih

Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?