Danas mnoge generacije ondašnjeg Jugoslavenskog doba, govore da su vremena bila ne bolja, nego čak i bajna. Jugoslavija je bila raj za mnoge, svi su imali i poslove i plaću, stanove su dobivali, industrija je doživljavala veliki procvat, bila je zemlja koja je izvozila, gradile su se tvornice, škole, pruge, autoceste. Sve je nekako jedno sa drugim išlo pod ruku, postojala je čvrsta srednja klasa, danas već gotovo zaboravljeni mit, na ovim prostorima i tada se polako politika promijenila i u povijest odnijela ono što je nekada bio raj za mnoge na ovim prostorima.
Vezane vijesti
Tuku ih, vrijeđaju i izgladnjuju
Trebaju li nam iskustva starijih?
Politika koja je došla i sa našim predsjednikom Franjom Tuđmanom, polako i sigurno je počela sve privatizirati, opljačkalo se puno toga, od procvjeta industrije, ona se naglo srozala gotovo do temelja, ni banke više nisu u vlasništvima a narod skapava od gladi. Sve se to odvijalo u zadnjih dva desetljeća, a kako vrijeme prolazi svima postaje kristalno jasno da ništa više neće postajati bolje, nego samo će se sve još unazaditi i postat ćemo jedna, među najsiromašnijim zemljama na svijetu.
Jugoslavija je imala potencijala, ali očito ne i velike šanse da ih se ostvari. Stopa nezaposlenosti
Od godina 1968. pa do 1973. više od milijun i pol ljudi je otišlo van granica da zarade i nisu se žalili ili imali problema sa isplatama mirovina ili plaća. I nisu se bojali za svoju budućnost, starost, ili što će i kako. Pad ondašnje nezaposlenosti mjerljiv je jedino brojkama ljudi koji se iselili raditi u neku drugu državu, on dakle nije postojao. Bilo je nekih malih stopa nezaposlenosti koje su jedva odstupale među državama. Npr. u Hrvatskoj je 1988. nezaposlenost iznosila oko gotovo zanemarivih 8.5 posto! Slovenija je imala nezaposlenost 5%, no već i tada u Bosni se nije spuštala iznad 20 %, od 1983. g., a na Kosovu je to stanje bilo jako alarmantno jer je nezaposlenost bila obilježila čak 57 % stanovništva.
Tada se klupko politike polako počelo odmotavati koje ima korijene čak i u bajno Jugoslavensko doba. U Jugoslaviji se sakrila nezaposlenost, zbog velikog političkog zapošljavanja, a statistički podaci toga doba prilažu i iznose činjenice kako bilo viška zaposlenih između 20-30 %, jer ti ljudi su imali posao, ali su zapravo bili tehnološki višak, već tada. A godišnji odmori koji su u ponekih zaposlenika znali trajati i do godinu dana i više, postali su jako popularni 1980-ih godina! A vrlo visoka nezaposlenost bila je prepoznata kod ljudi sa visokom stručnom spremom. I tu se polako počeo događati preokret, kako bi se sve to pokrilo, Jugoslavija se počela zaduživati, no taj dug nije ni približan dugu iz ovih dana! I tada je 1981. g. krenula inflacija koja je do te godine dosegla 45 %, ali do doba ministra Markovića rasla je preko 1000 % godišnje. Socijalizam kakav god je bio, imao je održivu politiku, koje se obnavljala, a dolaskom kapitalizma sve se otkotrljalo nizbrdo. Nakon rata Hrvatska se jedino održavala rasprodajom imovine, a u tom razvoju kapitalizma sva uvezena roba postala je jeftinija od domaćih proizvoda i time potpuno uništila cjelokupnu industriju i svakog Hrvatskog građana, zaposlenog, nezaposlenog ili pak umirovljenog bacila na koljena, bez nade u bolje sutra!
I kako danas nakon znanja da neće biti bolje i lakše?
U socijalizmu je posao bio zagarantiran, ako nije na ovim prostorima, rad van je bio višestruko isplativ i nije bilo pitanje hoćeš li mirovinom preživjeti čitav mjesec, nego se kupovalo i u doba mirovine, nije bilo gladi, bojazni hoćeš li moći školovati dijete, ili otići na nekoliko odmora godišnje. Danas ljudi nemaju za kruh, a putovanja većina građana upoznaje kroz sapunice. Zadnjih nekoliko desetljeća srozale su se mirovine do te mjere da je HR među posljednjim zemljama po visini istih u Europi, a sva prijašnja iskustva nalažu da se to neće uspjeti riješiti. A banke koje bi mogle i trebale biti u službi naroda a ne obratno su privatizirane tvornice koje dugove nekih građana prodaju modernim kamatarima koji su ovlašteni plijeniti i ono malo što je ostalo građanima Lijepe naše!
Imovina koja je pripadala ljudima iz doba socijalizma otuđena je naravno sa promjenom politike i nikada nije vraćena već se počela koristiti u druge svrhe i pripadati nekom drugom a ne vlasniku. Masa ljudi i danas čeka na sudovima u nadi vraćanja ono što im je pripadalo. Ministar Marić je na radnom sastanku lokalne uprave upoznao prisutne čelnike s novim Zakonom o upravljanju državnom imovinom, koji je sredinom lipnja 2018. stupio na snagu. Raspravljalo se o raspolaganju državnom imovinom u korist jedinica lokalne i regionalne samouprave, a sve nekadašnja imovina ljudi iz socijalizma.
današnje mirovine
