Pobuna poljoprivrednika: ‘Hrvatske šume uništavaju stočarstvo, čak su i travu proglasili – šumom!”

Šume i šumsko zemljište u Hrvatskoj prostiru se na 2, 688. 687 ha, što je 47 % kopnene površine države. Od toga je 78 % u vlasništvu RH, a 22 % u vlasništvu privatnih šumoposjednika.

Problem je, kako ističu poljoprivrednici, sve izraženiji na krškim područjima, od Velebita pa južnije, a za sve krivca nalaze u politici koju provode Hrvatske šume. Prema pisanju portala Slobodna Dalmacija, slučaj Ivice Đike iz Kotlenica kod Dugopolja, koji se na udaru birokracije našao zato što je svojim rukama očistio šikaru i probio put, zapravo napravio posao za državu, samo je jedan u nizu. Ili onaj Ivana Kalopera iz Vojnića kod Trilja, u kojemu je između njega i Šumarije zbog električnog pastira, a u biti spora oko zemlje za ispašu stoke, morala je intervenirati i policija.

„Zbog loše razvojne strategije sela su nam opustjela, a pašnjaci zarasli“ javno govori i proziva Ivan Tešija, stočar i vlasnik OPG-a u kaštelanskom zaleđu, koji je stao na čelo udruge Hrvatski krški pašnjaci.

„Poljoprivrednici su koletaralne žrtve, jednostavno su iskorišteni. Na temelju prijavljenih površina i broja grla, Hrvatska je povukla sredstva od Europske unije i Komisije, da bi sada te površine brisala iz Arkoda i kažnjavala poljoprivrednike. Mi smo 2015. godine pozvani od Ministarstva i Agencije za plaćanja u poljoprivredi da upišemo površine koje koristimo u Arkod sustav. Agencija nam je trebala biti posrednik, a Hrvatske šume te s kojima bismo potpisali ugovore. Rok je bio kraj te iste 2015. godine, ali do dana današnjeg to se nije dogodilo. Dogodilo se zapravo suprotno, i nas i našu stoku se tjera sa zemlje“ kaže Tešija i nabraja čitav niz nelogičnosti koje se događaju, iako je stočarstvo kao jedna od rijetkih gospodarskih grana doživljava povećanje posljednjih godina u našim krškim područjima. Tu činjenicu, potvrđuju i podaci o povećanju broju grla unazad posljednje tri godine.

Hrvatske šume, kako se same hvale, počele su uvoditi red na tom području, ali i saditi alepski bor na površinama koje su desetljećima stočari koristili za ispašu. Dovelo je to i do nekih neshvatljivih situacija poput one u Vrbniku kod Knina, gdje su gospođi Ivanki Grekši na put što vodi od njezinih staja prema ogradama posađeni upravo borovi. Međutim, ne samo to već je na jedno stablo stavljeno upozorenje Hrvatskih šuma o zabrani ispaše na tom području. Valjda da bi bili uvjerljiviji, još su i upozorili da je krševita pustopoljina pod „videonadzorom“!

„Na području Dalmacije nikada niti jedan metar kubični drveta nije upotrijebljen u drvnoj industriji, jer se niti ne može razviti šuma zbog plitkog tla. Alepski bor koji je zasađen zbog prevelike količine smole u sebi se ne upotrebljava u drvnoj industriji, nego je samo uzrok ljetnih požara. Jedino realno objašnjenje može biti da se želi povući novac iz EU-fondova po svaku cijenu i prodati priča o zaštiti bioraznolikosti krša„ ljutit je predstavnik stočara.

Stočari su se za pomoć su se obraćali lokalnim vlastima u više općina i gradova. Kninski gradonačelnik Marko Jelić, je cijelu tu situaciju prenio na više institucije.

„Kada je bio organiziran sastanak nas 40 nezavisnih gradonačelnika i načelnika s premijerom Plenkovićem, ja sam mu skrenuo pažnju na to da bi trebalo razmisliti o drukčijem pristupu u gospodarenju šumama dalmatinskog krša koje nisu eksploatacijskog tipa. To nisu šume koje su komercijalne. Držim da bi trebalo iznaći rješenje koje ne bi išlo isključivo na jednu ili drugu stranu. Sada imamo scenarij da Hrvatske šume zaštitnički onemogućuju ili teško omogućuju određene gospodarske aktivnosti. Naravno da nije u interesu izgubiti biološku raznolikost, no ako će stočari i drugi na održiv način, uz jasne procedure koristiti, onda ćemo imati i razvoj i zaštitu“ istaknuo je gradonačelnik Jelić.

Zahtjeve stočara podupire i dr. Marina Krvavica s Odjela za poljoprivredu krša Veleučilišta u Kninu.

„To zbog čega se se žale naše stočari, to je realno. Zašto Hrvatske šume ne daju u zakup, odnosno ne daju stočarima da napasaju svoju stoku, meni nije jasno. Vjerujem da nikome od struke nije jasno, jer ne vidim tu interes Šuma. Njihov interes trebao bi biti suprotan, isti kao hrvatskih stočara. Stočari ne bi trebali raditi štetu šumama, uništiti mladice i slično. Ta opasnost realno ne postoji, niti je se može realno argumentirati“.

„Ne radi se čak o tome što je šuma, već koje područje HŠ koriste i da mogu reći to je šuma, a ovo nije, iako je to daleko od stvarnosti. Vjerojatno tu ima krutosti sa strane HŠ-a. Možda im je i država dala velike ovlasti. To je tema koju zajednički riješiti trebaju HŠ, stočari i predstavnici vlasti. Rješenje se mora naći, ali sa strane potonje dvoje nema interesa„ upozorava priznata stručnjakinja, koja je veliki doprinos dala u postupku zaštite izvornosti ličke i dalmatinske janjetine.

Ne pomaknu li se ubrzo stvari nabolje, stočari su spremni pokrenuti i tužbu na Ustavnom sudu.

„Druge zemlje plaćaju ispašu svojim stočarima. Evo vam primjeri SAD-a i Australije ili, još bliže, Grčke, Cipra, Italije, Španjolske i Portugala. Oni pošumljavaju površine tradicionalnim biljkama poput hrasta medunca, a ne nikakvom crnogoricom. Blago boravi u istim tim šumama i ispašom sprječava nastajanje požara. Samo mi radimo drukčije i svako ljeto kada bukne vatra kukamo da nam je sve zaraslo“ upozorava na nelogičnosti Ivan Tešija.

Mjesta koja su desetljećima korištena za ispašu stoke, sada su pošumljena. Poljoprivrednici su izgubljeni, nemaju se kome obratiti za pomoć te su dovedeni na rub propasti. Iako rješenja postoje, nitko očito nema dovoljno interesa uhvatiti se u koštac s nastalim problemom te krenuti u rješavanje istoga.

Davorka Ožura