Evo kako banke zagorčavaju život osobama treće dobi: Tjeraju me da se odreknem mirovine ili da idem po nju – u Kaliforniju!

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Na sto muka našao se Šibenčanin (podaci poznati redakciji) koji od prvoga dana ove godine više ne može unovčiti čekove iz SAD-a. Naime, banke u Hrvatskoj listom više ne otkupljuju ta sredstva plaćanja iz inozemstva, nego zahtijevaju isključivo elektroničke naloge.

U konkretnom slučaju, nije riječ ni o kakvoj sporadičnoj novčanoj pošiljci, nego o redovitoj mirovini toga 84-godišnjaka zasluženoj “preko bare”, u Kaliforniji. Tamo je živio i radio 25 godina, bio je priznati stolar, proglašen “jednim od najboljih majstora u Južnoj Kaliforniji”, a praksa domaćih banaka sada ga prisiljava, ogorčen je naš sugovornik, da se odrekne svojih pošteno zarađenih oko 3000 kuna mjesečno, o čemu ovisi dobrobit njegove tročlane obitelji.

Taj je iznos namijenjen za troškove studiranja u Splitu njegova sina iz drugog braka, ali sada mu, preko noći, postaje doslovno nedostupan. Doduše, ima i štednju, no što ako zbog nevesele promjene u poslovanju domaćih banaka bude trebao dublje posezati u tu zalihu?

Unatoč tome što je dugogodišnji klijent, i njegova banka prestala je otkupljivati inozemne čekove, ne praveći iznimke, i to ga ozbiljno zabrinjava.

Obišao devet poslovnica

Tek kad je s čekom u džepu obio vrata svih devet bankovnih poslovnica u Šibeniku (“Nisam vjerovao da ih toliko ima!?”, kazat će pomalo rezignirano na kraju) i posvuda bio odbijen, te nakon što se informirao u Hrvatskoj narodnoj banci, obratio se redakciji Slobodne Dalmacije…

– Zasad nema nikakvog rješenja! Trebao bih, kako su me uputili u HNB-u, otvoriti račun u nekoj banci u SAD-u kojoj bi moj mirovinski fond, inače ozbiljna, provjerena institucija, slao čekove, a ta bi ih banka mijenjala i u Hrvatskoj s mojom bankom poslovala elektroničkim nalozima. Nema drugog načina, jer fond radi isključivo s čekovima i nikako drugačije. A da bih imao račun u SAD-u, trebam tamo ne samo osobno otputovati, nego je bančin uvjet također da položim izvjestan iznos. Za mene je to jednostavno nemoguća, neprihvatljiva opcija. Što će mi novac na drugom kraju svijeta? – jada se taj čovjek.

– Država i banke zagorčavaju život osobama treće dobi poput mene uvjetujući elektronički način uplaćivanja mirovina, umjesto da nam olakšaju.

Njegov slučaj, podsjeća, sigurno nije usamljen imajući na umu dugogodišnju, neprekinutu tradiciju ekonomskog iseljavanja Hrvata u SAD i velik broj ljudi koji potpomažu obitelji u domovini, ili su se pod starije dane vratili u zemlju, naročito na otocima.
Kao da sve te doznake ne čine golem iznos od dvije milijarde kuna, koliko u Hrvatsku godišnje stiže od iseljeništva, od čega i država ima koristi, kako je nedavno iznio premijer Andrej Plenković, pita se taj građanin.

U zemlji je radio samo deset godina prije odlaska u SAD i nije stekao uvjete za hrvatsku mirovinu, te je dolarski ček jedini stalni prihod obitelji. Nezaposlena supruga ima povremena primanja, a on k tome nema pravo ni na zdravstveno osiguranje te svaki liječnički pregled plaća u punom iznosu.

Samo jedna banka, kaže, izlazi ususret svome dugogodišnjem klijentu, također Šibenčaninu s mirovinom iz SAD, nastavljajući mijenjati njegove čekove. Sve da je naš sugovornik toj banci prenio svoju štednju, kako je ponudio, ostala bi mu ista nevolja: odbili su otkupljivati njegove mirovinske doznake ispisane na čeku. Koga je kod njih zatekla promjena u poslovanju, pogladila ga je sreća, a krug korisnika čekova neće širiti.

HNB sve zna

“Hrvatska narodna banka upoznata je s problematikom koju navodi vaš čitatelj te je u procesu definiranja načina za njeno rješavanje”, navodi u odgovoru HNB-a na naš upit Ines Merkl, iz direkcije za odnose s javnošću, izostavljajući potankosti o mogućim koracima da inozemni čekovi ostanu priznato sredstvo plaćanja.

U svakom slučaju, naglašavaju u HNB-u, to je samostalna poslovna odluka banaka na koju središnja banka, premda je regulator njihova poslovanja, nema utjecaja.

“Banke u Hrvatskoj već nekoliko godina smanjuju otkup čekova, poslujući jedino s određenim inozemnim izdavateljima, a neke su u cijelosti napuštale poslovanje s čekovima. To im je donosilo prevelik rizik od gubitka; čekovi poslani na naplatu u inozemstvo izgubili bi se u pošiljkama, a bilo ih je i sve više falsificiranih”, navodi Merkl glavne razloge za konačnu odluku svih banaka početkom ove godine koja je osupnula toga građanina, te završava odgovor s preporukom:

“Umjesto čekom, dužnik (inozemni platilac) mogao bi platiti na transakcijski račun otvoren u Republici Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj državi. U vezi s takvim načinom naplate primatelj plaćanja mora se dogovoriti s dužnikom.”

A to je zapravo isto ono o čemu govori i naš sugovornik – njemu i brojnim drugima neizvedivo.prenosi

Daleko je Amerika, makar njezine dolare nosi u džepu na komadu papira s kojim barem zasad može zna se već što…

13 milijardi kuna od iseljenika
Devizne doznake koje iseljeni Hrvati šalju u domovinu tijekom 2018. godine su dosegnule rekordnih milijardu i 740 milijuna eura ili oko 13 milijardi kuna.
Najviše šalju naši građani koji žive i rade u drugim zemljama Europske unije (preklani ukuono 921 milijun eura). Iz zemalja izvan Europske unije, najčešće Kanade, SAD-a, Australije i Novog Zelanda u Hrvatsku stiže još 822 milijuna eura.
Godinu dana prije, devizne doznake ukupno su iznosile nešto više od milijardu eura, dakle, svjedočimo porastu ukupne količine transakcija tog tipa od gotovo 75 posto… A s obzirom na trendove i iseljavanje posljednjih godina, za očekivati je nastavak tog trenda, odnosno, ukupne količine novca koji u Hrvatsku stiže od zarade ili drugih izvora iseljenih Hrvata. Uključujući i mirovine…

Za koga ćete glasati na parlamentarnim izborima?

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave