Kako stati na kraj s ilegalnim domovima?!

Kako vrijeme prolazi problem postaje sve veći, ilegalnih domova za starije sve je više, dok s druge strane ako nekoga trebate smjestiti u dom Vi nemate informaciju je li on legalan, ilegalan, obiteljski dom i slično, a za donošenje odluke to je veoma bitna stavka.

Nedavno su u  emisiji Otvoreno HTV-a, gostovali  Zvjezdana Bogdanović, savjetnica ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Željko Kolar, krapinsko-zagorski župan, Pavo Ćorluka, predsjednik HUP-a – Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi, Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Zagreba i Karolina Martinus, ravnateljica Doma za starije osobe Sveta Ana Zagreb. Tema razgovora bili su ilegalni domovima za starije i nemoćne koji rade bez dozvola, a čiji korisnici žive u zaista lošim uvjetima.

Ilegalni domovi su od inspektora dobili rješenje o zatvaranju i nemogućnosti pružanja socijalnih usluga u narednom razdoblju. Svaki taj vlasnik doma koji dobije takvo rješenje dužan je obavijestiti obitelji korisnika, rekla je Zvjezdana Bogdanović.

Dodala je da mora postojati neko vrijeme u kojem će se izmjestiti korisnici. Što se tiče korisnika u 16 nelegalnih domova dio ih je još u njima, jer obitelji traže drugo rješenje, istaknula je Bogdanović.

Napominje da sustav nadzora u domovima postoji. Navodi da su to redovni nadzor pružatelja usluga u sustavu socijalne skrbi, izvanredni nadzor koji ide preko prijava te kontrolni nadzor koji provode inspektori ovisno o tome kakva su se rješenja donosila u ovom izvanrednom ili redovnom nadzoru.

„U protekla 2 mjeseca provedena su 32 nadzora, a od toga je 50% bilo na pružateljima usluga osobama starije životne dobi, kazala je i dodala da je povećan broj inspektora sa 10 na 30. Čak i da imamo 1000 inspektora, ako se kao građani dovoljno ne osvijestimo i ne prijavljujemo svaku nepravilnost, nećemo moći stati na kraj nekim situacijama.“

Nijedan korisnik u ilegalnom domu nije s rješenjem centra za socijalnu skrb.

„Korisnici će moći odabrati što žele“, dodaje Bogdanović, onda kada u svakom gradu budemo imali umjesto jednoga barem tri doma. Tada će imati izbor.

Željko Kolar, krapinsko-zagorski župan, smatra da svi zajedno trebamo tražiti rješenja kako bi takvih slučajeva bilo što manje. 

„Nevjerojatno mi je da se netko upušta u takvu avanturu nakon što se dogodilo ono u Andraševcu. Mi kao županija dajemo rješenje za domove. Ove godine smo 14 prijava poslali u Ministarstvo. Naše kompetencije nakon toga prestaju. Neki domovi prijavljeni su po nekoliko puta. Za jedan dom je pokrenut sudski postupak, u veljači je inspekcija izdala rješenje o zabrani rada, a dom danas još uvijek radi“, rekao je. Smatra da bi kazne trebale biti dosta veće. 

Pavo Ćorluka, predsjednik HUP-a – Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi i vlasnik doma za starije, istaknuo je da veća pozornost treba biti usmjerena i prema korisnicima.

„Moramo korisnicima omogućiti da znaju u kakav dom ulaze. Ako nekoga trebate smjestiti u dom nemate informaciju je li on legalan, ilegalan, obiteljski dom i slično. Mi u HUP-u zagovaramo da se ilegalni domovi detektiraju. Fali nam novi zakon. Nemamo metodologiju izračuna cijena. Stvorili smo dvije kategorije ljudi – one povlaštene koje mi financiramo i one koji se sami financiraju“, dodao je. 

Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Zagreba kaže da je u Zagrebu 11 domova, od toga je 10 onih kojima su prenesena osnivačka prava, a  jedan je potpuno u vlasništvu grada Zagreba. Ukupni kapacitet je 4.000 korisnika. Imamo i 27 privatna doma, 34 obiteljska, a šest je pružatelja usluga bez osnivanja ustanove. Ukupni je kapacitet za to 6.458 osoba, dodala je.

„Imali smo na deseteke prijave, a na svaku smo reagirali prema nadležnom ministarstvu“, izjavila je Galić.

Karolina Martinus, ravnateljica Doma za starije osobe Sveta Ana Zagreb, kaže da taj dom ima 305 korisnika, a za njih ima 120 radnika koji se o njima skrbe. Potvrdila je da ima i redovne inspekcije. Smatra da treba postojati pomno dugoročno planiranje zbrinjavanje stanovništva.

„Evidentno je da je u Hrvatskoj sve više starije populacije i problem će biti sve veći što vrijeme više prolazi“, ističe.

Ćorluka smatra da su malim mjestima potrebni obiteljski domovi, da probleme u njima treba rješavati, a ne domove gasiti.„Moramo im pomoći da se dignu na razinu kao što to postoji u Austriji, Slovačkoj, Češkoj i slično“, kaže.

Bogdanović je objasnila da su obiteljski domovi zamišljeni kao nešto što bi trebalo biti nastavak svakoj starijoj osobi koja više ne može ostati u vlastitoj biološkoj obitelji, da nastavi živjeti obiteljskim životom.

„Nedopustivo je da osnivač obiteljskog doma ne živi u objektu u kojem je osnovao taj dom. To je prvi preduvjet. Drugi je preduvjet da članovi obitelji rade u tom domu i da zaposle onoliko ljudi koliko je potrebno sukladno pravilniku o minimalnim uvjetima da se može postići visoka kvaliteta te usluge. Nedostaci koji se događaju su upravo krešenje onoga što je navedeno. Nikome nije u interesu ugasiti obiteljske domove“, dodala je.

Također je istaknula je da se obiteljskim domovima treba dozvoliti da postoje i dalje, ali će se, kako kaže, smanjiti njihov broj.

„Nitko me ne može uvjeriti da s 20 ljudi u jednom prostoru možemo živjeti obiteljskim životom. Koja je to obitelj  u Hrvatskoj koja ima 20 članova plus još obitelj koja o njima brine i radi ondje“, upitala je Bogdanović.

Ćorluka se s tim ne slaže i tvrdi da je ekonomski neisplativo imati domove s manje od 20 korisnika.

Smještajnih jedinica za starije i nemoćne je premalo, liste čekanja su preduge. Poteškoće se javljaju sa svih strana, osobe u ilegalnim domovima žive  u izrazito nehumanim uvjetima. Vrlo je teško za povjerovati da će netko tome ubrzo stati na kraj uz sve kontrole i inspekcijske nadzore. Loptica se samo prebacuje, a stari i nemoćni prepušteni su sami sebi u situaciji u kojoj se nitko od nas ne bi želio pronaći!