Možda ste zaboravili da je od 2002. godine hrvatski mirovinski sustav po diktatu Svjetske banke poluprivatiziran time što se uvelo tri mirovinska stupa, prvi – javni obvezni stup međuge- neracijske solidarnosti, drugi – obvezni stup kapitalizirane štednje kroz mirovinske fondove pri inozemnim bankama, te treći – dobrovoljni mirovinski fondovi. No, nije se promijenila i stopa mirovinskih doprinosa, već je od prijašnjih 20 posto za javni stup otkinuto 5 posto za obvezni drugi stup, što je preusmjereno na upravljanje i financijsko vrćenje bankarskim mirovinskim fondovima.
Igračka za financijaše
Još tijekom 90-tih Mađarska i Poljska bile su prve tranzicijske zemlje koje su uvele drugi i treći mirovinski stup, a nakon 2000. to su učinile Hrvatska, Bugarska, Rumunjska, Slovačka, Makedonija i baltičke države. Istodobno,
Češka, Slovenija i Srbija uvele su samo treći dobrovoljni stup.
Velika prevara i lakrdija s 2.mirovinskim stupom. Jedna od najvećih prevara od samostalnosti!
U međuvremenu su obvezni drugi stup ukinule ili reformirale gotovo sve navedene zemlje, a najnovija je Estonija, dok Hrvatska i u svojoj Nacionalnoj strategiji razvoja do 2030. godine i dalje forsira daljnju privatizaciju mirovinskog sustava. Ni Rumunjska nije ostala potpuno vjerna privatizaciji jer je sa 6 posto smanjila doprinos za drugi stup na 4 posto, kao i Letonija sa 8 na 2 posto, dok je u Litvi praktički dobrovoljan, jer se može pojedinačno izaći kad god se želi. Riječ je o zgodnoj igrački financijske industrije, koja bi trebala postupno voditi ka sve većoj privatizaciji javnog mirovinskog sustava, kakav je tipičan za većinu europskih zemalja. Zanimljivo je da su najsiromašnije članice Europske unije, s usporednim ekonomskim razvojem, upravo Hrvatska i Bugarska, zemlje koje nisu do sada transformirale drugi stup u dobrovoljni, niti smanjile stope izdvajanja.
IZRAČUN MIROVINE – KAKO SE ODREĐUJE MIROVINA – Iz obveznog mirovinskog osiguranja i postupak ostvarivanja prava na mirovinu iz 2. stupa
Analizom mirovinskog sustava u Hrvatskoj, vidljivo je da se u proteklih gotovo dvadeset godina stanje mirovinskog sustava pogoršalo u odnosu na razdoblje prije reforme. Također, relativna vrijednost mirovine je opala za čak 7 postotnih poena, tj. sa 44,29 posto udjela prosječne neto mirovine u prosječnoj neto plaći, na samo 37,4 posto, što je direktno utjecalo i na porast stope rizika od siromaštva za starije od 65 godina na čak 30,1 posto!
Unatoč takvom smanjenom iznosu stvarne vrijednosti mirovina„običnih radnika”, tj. onih koji su ih stekli prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, mirovinski izdaci u prvom stupu kontinuirano rastu i nadmašuju prihode, pa se rupe pokrivaju krpanjem iz proračuna.
Isisavanje javnih financija
Tranzicijski trošak je posebna priča. To je manjak u mirovinskom proračunu koji nastaje zbog izuzimanja 5 posto doprinosa na dohodak preusmjerenih u mirovinske fondove pri četiri inozemne banke, zbog čega se država zadužuje prodajom svojih obveznica tim istima bankama, i to uz kamate. Dakle, država poklanja četvrtinu mirovinskih doprinosa mirovinskim fondovima da bi oni s njima investirali i zarađivali, ali za popunjavanje tog iznosa onda taj isti novac posuđuje uz kamate.
DRŽAVA ILI PRIVATNI PROFITERI – Uskoro niže naknade za mirovine iz drugog stupa
