Pitanja naviru jedini moj…
sjetiš li se onoga dana
kada sam te “zgrabila”
i odvela daleko od ljudi…
vozili smo se bez cilja…
željela sam te samo za sebe,
željela sam da budemo sami….
stigli smo na obalu jezera…
bilo je malo znatiželjnika
i jedna malena klupa….
sjetiš li se kako sam ti
ukrala prvi poljubac na toj klupi…
kako sam kušala te
meke,senzualne usne…
sjetiš li se vjetrića koji je
saginjao vitku brezu
da nas zakloni od znatiželjnih pogleda…
jedini moj…sjetiš li se koliko
ti je bilo toplo dok sam te grlila…
sjetiš li se zaljubljenih očiju
koje su te ljubomorno gledale…
jedini moj…hvala ti
za svaki smiješak…
za svaki dodir ruke…
za svaki poljubac…
za svaki drhtaj duše…
za svaku ranu na srcu…
i sad dok šutim,dok slušam
našu pjesmu roje mi se misli…
postajem ljubomorna
na tvoj maleni lančić
koji ti grli vrat,na tvoj ruke
koji ti maze kose,na tvoj češalj
koji ti kosu dodiruje…
ljubomorna sam na tvoje cipele
jer ljube tvoja bosa stopala…
na kremu koja ti čuva lice dok spavaš…
sretna sam žena…
sretna jer upoznah najdivnije biće
sretna jer ukradoh rosu sa tog cvijeta
što je izrastao na vrelom asfaltu…
sretan zbog naših trenutaka
ukradenih od drugih ljudi…
čudakinja sam znam…
čudakinja jer i dalje
volim tišine sa tobom…
čudakinja koji još uvijek sanja…
sanja jednog čovjeka…
jednu klupu i naš prvi poljubac…
čudakinja,čudakinja ali tvoja…
Medeni moj…
Lucija Waller















