Foto:Shutterstock
Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj čija je glavna karakteristika nesposobnost razumijevanja kako funkcionirati u društvu.prenosi
Kada je prvi puta dječak I. došao na terapiju igrom, njegov fokus je u potpunosti bio usmjeren na igračke. Fascinirale su ga minijaturne figurice na stolu. Kao terapeut, pokušala sam uspostaviti komunikaciju i razviti odnos s njim i premda sam dobivala odgovore, to je bilo sve što sam dobila – mehaničke odgovore. Bez podizanja pogleda s figurica. Bez promjene izraza na licu. Bilo mi je neobično ponašanje ovog dječaka. Nešto mi je nedostajalo u njemu.
Idući put, dječak je bio pričljiviji, no pričao je o jednoj temi koja se i u kasnijim seansama provlačila – o vlakovima kojima je fasciniran već duže vrijeme. Sve dok su moja pitanja bila o vlakovima dječak je sa mnom razgovarao naširoko i nadugačko. No u trenutku kada bih postavila neko drugo pitanje, nevezano za vlakove, njegovi odgovori su postajali kratki “da” ili “ne”, a ponekad je odgovor i potpuno izostao.
Budući da, u našem sustavu, prođe dugo vremena prije postavljanja dijagnoze (koja je, naglašavamo – samo pomoćno sredstvo za rad, a svakako ne kraj u tretmanu), tako sam i ja dugo čekala postavljanje dijagnoze za ovog dječaka. Nakon provedenog testiranja pokazalo se da dječak ima dijagnozu – Aspergerov sindrom.
Što je to Aspergerov sindrom (AS)?
Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj čija je glavna karakteristika nesposobnost razumijevanja kako adekvatno funkcionirati u društvu. Ljudima s Aspergerovim sindromom nedostaje razumijevanje, procesuiranje i opisivanje vlastitih i tuđih emocija, sposobnost združene pažnje te mogućnost da budu potpuno svjesni okolnosti koje ih okružuju u nekom trenutku. Djeca s Aspergerovim sindromom općenito nemaju zastoje u govornom i kognitivnom razvoju te upravo zbog toga ponekad treba dugo vremena da se uopće posumnja da dijete ima nekih razvojnih poteškoća. Ipak, često se pojavljuje motorička nespretnost i atipična uporaba govora.
Lorna Wing opisala je osnovna klinička obilježja Aspergerovog sindroma:
– nedostatak empatije
– naivna, neodgovarajuća, jednostrana interakcija
– nepostojanje sposobnosti ili smanjena sposobnost sklapanja prijateljstva
– pedantan, repetitivni govor
– slaba neverbalna komunikacija
– intenzivna zaokupljenost određenim temama
– nespretni i loše koordinirani pokreti i neobičan tjelesni stav
Vijesti:
Što je ono što svima izmami osmijeh na lice?
Srednjoškolci i reforme
Kako si točno pomoći ako si anemičan?
Djeca predškolske dobi, kao gore opisani dječak I., imaju vrlo siromašnu simboličku igru i igru uloga (što je način kako djeca uče socijalne vještine).
U vrtiću, ta djeca će se vjerojatno veći dio vremena igrati sama ili će pak pokušati uključiti nekoga u svoju igru. No započinjanje zajedničke igre može im predstavljati veliki problem, a to može različito utjecati na grupnu dinamiku kao i na ponašanje odraslih prema njima (roditelji, odgajatelji, učitelji, bake, djedovi, tete..) zbog neispunjavanja očekivanja da se djeca mogu sama naučiti igrati i povezati s drugom djecom. Zbog neznanja, ali i nestrpljenja, time mogu nesvjesno učiti dijete da nešto s njim nije dobro, što za posljedicu može imati razvoj niskog samopoštovanja i lošiju sliku o sebi. Time se, naravno, još više otežava djetetov razvoj jer ne samo da ima slabije socijalne vještine zbog razvojnog poremećaja, on sada biva i kažnjavan radi svoje prirodno smanjene sposobnosti da ih savlada kao druga djeca.
