ANALIZA – ZBOG ČEGA MIROVINSKI SUSTAV POSTAJE NEODRŽIV

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email

Mirovinski sustav u Hrvatskoj već dva desetljeća „pleše“ između održivosti sustava i adekvatnosti mirovina. Sve više ima mišljenja kako je takvo stanje dugoročno neodrživo. U našem sustavu generacijske solidarnosti aktualni zaposlenici uplatom mirovinskog doprinosa stvaraju pravo na buduću mirovinu. Uplaćeni doprinosi koriste se za isplatu sadašnjih umirovljenika, ali već četvrt stoljeća su nedostatni i glavni razlog neadekvatnih mirovina. Uplaćeni doprinosi čine  tek nešto više od polovice sredstava potrebnih za isplatu mirovina, pa se razlika isplaćuje na teret državnog proračuna. Zbog toga su hrvatske mirovine u odnosu na neto plaću najniže od svih država članica EU, ali još je gore saznanje, da je taj udjel niži i od svih država bivše SFRJ.

BROJ ZAPOSLENIKA I BROJ KORISNIKA MIROVINA, TE NJIHOV MEĐUSOBNI OMJER OD 1980. -􏰀 2020.

 

 

Na kraju 2020. godine Hrvatska je imala 1,536 milijuna zaposlenika i 1,241 milijun umirovljenika, što daje omjer od 1,24:1. ili kad to prevedemo da svi razumiju: 124 radnika radi za 100 umirovljenika. Kad znamo da značajan broj tvrtki jedva spaja kraj s krajem, kad posebno nakon potresa i u vrijeme pandemije mnogi radnici ne dobivaju plaću, onda je česta procjena, da jedan radnik radi za jednog umirovljenika! Zbog takvog više godina nepovoljnog omjera to je najčešći razlog za vrlo niske neadekvatne mirovine, a onda i za veliku potrebu mirovinskih reformi. Kako je taj važan omjer izgledao u prošlosti? U vrijeme one nekima „mrske“ Jugoslavije na kraju 1980. omjer je iznosio 4:1, a 31.12.1990. pao je na 3:1. Nakon toga u devedesetima, u prvom desetljeću hrvatske države 31.12.2000. događa se prava havarija: taj omjer strelovito pada na katastrofalnih 1,38:1. Zbog ratnih razaranja, ali još više zbog „privatizacije“ (čitaj: pljačke) na hrvatski način propao je veliki broj poduzeća. Zbog toga je samo u tom desetljeću izgubljeno 588 tisuća radnih mjesta, a broj umirovljenika povećao se za 362 tisuće – razlika od 226 tisuća završila je nezaposlena na burzi. Samo 1999.godine na početku mirovinske reforme umirovljena je 91.000 umirovljenika, a od tog broja velika većina je, ako je imala sreću i uvjete, završila u prijevremenoj mirovini. Zbog toga se niz godina u Hrvatskoj ukazuje na hrvatske umirovljenike kako imaju značajno manji mirovinski staž od drugih država EU, a tu su posebno na stupu srama korisnici prijevremenih mirovina. U Hrvatskoj se zaboravlja da se u nekim državama EU, primjerice u Njemačkoj, u mirovinski staž računaju godine provedene u obrazovanju na fakultetu ili godine provedene u redovnoj vojsci. Osim toga, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne odbija prosječan staž od samo 12 godina kod mirovina prema međunarodnim ugovorima, što bi povećalo prosječan staž.

Što Nacionalni plan oporavka i otpornosti donosi umirovljenicima?

Vlada je na svojim stranicama objavila Nacionalni plan oporavka i otpornosti na 1165 stranica. Glavne promjene za mirovinski sustav navedene su u dijelu „Tržište rada i socijalna zaštita“ gdje se navodi potreba za rješavanjem problema o kojem pišem u prvom dijelu ove kolumne, a to je ODRŽIVOST mirovinskog sustava. Uvijek se uz problem održivosti veže i problem adekvatnosti mirovina, odnosno premale mirovine u odnosu na uplaćene doprinose svakog radnika u radnom vijeku. Vlada RH navodi: „Jedan od glavnih ciljeva u ovom programu oporavka je održivost mirovinskog sustava u okviru kojega je predviđen nastavak mirovinske reforme povećanjem adekvatnosti mirovina. U tom smislu nužno je prije svega poticati duži ostanak u svijetu rada, odnosno i kroz izmjene radnog zakonodavstva omogućiti rad nakon navršene 65. godine života. Uz to, potrebno je osigurati i veću participaciju osoba starije životne dobi na tržištu rada, što će se omogućiti povećanjem kruga umirovljenika koji mogu raditi uz istodobnu isplatu mirovina“.

Najveći fokus u ovom programu stavljen je na problem obiteljskih mirovina i veću ulogu II. stupa mirovinske štednje. Vlada navodi: “Poseban naglasak stavljen je na korisnike obiteljskih mirovina za koje je predviđeno omogućavanje pravednijeg načina izračuna mirovine. Uz unapređenje I. mirovinskog stupa nužno je dalje jačati II. mirovinski stup kroz omogućavanje ulaganja u infrastrukturne projekte, a kako bi se mladima u budućnosti osiguralo višu razinu mirovina“. Tom prigodom Vlada ne zaboravlja naglasiti ograničene fiskalne mogućnosti državnog proračuna iz kojeg svake godine za mirovine „iscuri“ oko 17-18 milijardi kuna, što je dugoročno neodrživo i prepreka značajnijem povećanju mirovina. Vlada RH očekuje da će izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) obiteljske mirovine narasti za 10 posto u prvom dijelu 2025.godine. Novi model obiteljskih mirovina otvara mogućnost, da uz primanje osobne mirovine udovice mogu naslijediti i dio mirovine preminulog partnera. Osim ova dva glavna problema programom je opet predviđeno povećanje najnižih mirovina za tri posto za oko 300 tisuća umirovljenika: 1,5 posto od 1.1.2023. i 1,5 posto od 1.1.2025. Tko živ, tko mrtav!

Kao članica EU Hrvatska će u narednih sedam godina imati mogućnost raspolaganja oko 49 milijardi kuna, ali ova sredstva se ne mogu koristiti za povećanje plaća i mirovina. Za unapređenje mirovinskog sustava kroz povećanje adekvatnosti mirovina potrošiti može samo 22,6 milijuna kuna. S tim sredstvima izraditi će se sveobuhvatna analiza obiteljskih mirovina, analiza modela obiteljskih mirovina u državama EU, te platiti neovisne „plaćenike“, koji će za dobre naknade izraditi financijske procjene potencijalnih modela. Dio sredstava će se utrošiti i na analize i studije isplativosti neovisnih stručnjaka, kako uključiti mirovinske fondove da ulažu u infrastrukturne projekte tvrtki u državnom vlasništvu, s ciljem povećanja prinosa u II. mirovinskom stupu. Planira se i promjena strategije ulaganja, manje u obveznice koje donose niske prinose od 0,8 posto, a veći dio u rizičnije dionice. Iako Vlada premijera Plenkovića nije u mirovinskoj reformi od 1.1.2019. uspjela povećati granicu za starosnu mirovinu na 67 godina, ipak ne odustaje od te ideje. U ovom programu žele provesti ideju da ukinu odredbu odlaska u mirovinu po sili zakona s navršenih 65 godina života i da omoguće dulji ostanak na radnom mjestu, a posljedično i veće mirovine zbog više godina staža, ali i bonusa za rad nakon 65.godine života do 20,4 posto (0,34 posto mjesečno). Ta mogućnost postoji i sada za neke profesije, samo je provedba ovisna o pristanku poslodavca na novi ugovor o radu. (Hul)

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on telegram
Share on email
Povezane objave
napovoljnija invalidska kolica

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?