Lokalni izbori su iza nas. Umirovljenički glasovi su sigurno bili presudni i, istraživanja su pokazala, uglavnom su se opredijelili za promjene.
I stariji ljudi znaju računati. Zadnje usklađivanje mirovina bilo je 0,56 posto. Jest da su većinom sirotinja, ali mnogi od njih su glasno govorili da bi rađe i to odbili pa da se ne kaže da su mirovine „povećane“.
Jer to nije „povećanje“, nego zakonsko usklađivanje po kojem mirovine ne postaju veće, ali je problem da im se najčešće smanjuje realna vrijednost.
Tako se rađaju sumnje u način usklađivanja i one su sve prisutnije kod umirovljenika. A oni ih doživljavaju kao kontinuitet po kojem država ne podržava umirovljenike, nego ih srozava na još veću i težu sirotinju. Istina je da su dobili COVID dodatak, ali je to jednokratno, jer mirovine se poslije svode na mizerna dosadašnja primanja od kojih se dostojanstveno ne može živjeti. Sada, na završetku lipnja, ističe šest mjeseci ove godine i postavlja se pitanje koliko će biti sljedeće usklađivanje za to razdoblje. Možda će upravo i prethodni dodatak i još neki utjecati na manji postotak usklađivanja jer je već ukalkuliran u dosadašnja davanja. Igre s umirovljenicima su prešle mjeru i svako ovakvo usklađivanje, s kojim se statistički i matematički manipulira, razočarava umirovljenike. To im potvrđuje dojam da stariji ljudi nisu kod nas cijenjeni, da se njihov doprinos razvoju ove države i društva minorizira. Ali im je posebno krivo što postoje neke privilegirane društvene skupine koji su kao totalno zaslužni za sve što imamo i traže kruha nad pogaču. Stvaramo li kaste u društvu, a da to nismo još legalizirali, nego kroz zakone i politiku provodimo zavaravajući najstarije i najsiromašnije. Naši umirovljenici su u najlošijem položaju u odnosu na europske posebno kada je riječ o odnosu prosječne mirovine u odnosu na prosječnu plaću.
Dakle i lokalni izbori su nešto pokazali. Prvo nisu umirovljeničke stranke nicale kao gljive poslije kiše, a i ove malobrojne su dobile manje glasova nego ranijih godina.Ne mjeri se odnos starijih osoba samo po tome koliko su umirovljeničke stranke dobile glasova. Jedino što im ostaje kao nada i što ih nije iznevjerilo, su umirovljeničke udruge koje aktivno djeluju preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.
To nije uvijek ono što se želi postići, ali, korak po korak, ide ka svom cilju, iako i država usporava i za pojedina pitanja formira radne skupine i time odugovlači ključna rješenja. Dotle umirovljenička sirotinja sve više gubi dostojanstvo i sve teže živi ili, bolje rečeno, teško preživljava. Najvažniji problem je totalno nepravedno usklađivanje mirovina s rastom plaća i cijena, koje zakonski generira nezapamćeno siromaštvo.
Kako umirovljenici mogu djelovati u vrijeme izbora poslužuje i primjer iz Varaždinske županije. Bivši župan Radimir Čačić je podcijenio umirovljenike na njemu znan i ciničan način. Jadranka Bahlen koja je na čelu i Matice i HSU-a u toj županiji, promijenila je dres. Napustila Čačića i njegove omalovažavanje umirovljenika. Čačić više nije župan.
I država kalkulira. Matica i SUH ponovno traže da se promijeni formula za usklađivanje, jer mirovne tonu u odnosu na plaće, postaju sitna lova koja se daje sirotinji. Valja podsjetiti da su od 1999. godine mirovine usklađivane tako da su se zbrajali indeksi „troškova života“ i bruto plaća. To je funkcioniralo sve do 2004. godine. A onda su umirovljenici, udruge i stranka izvršili pritisak da se to mijenja jer je bilo očigledno da mirovine jako zaostaju za rastom plaća.I prihvaćeno je 2004. godine da se mirovine usklađuju samo s rastom plaća. Ali trajalo je samo u drugoj polovici 2004. godine i cijele 2005. godine.
To je bilo razdoblje s kojim su umirovljenici bili zadovoljni. I kako država stalno traži način kako da od umirovljeničke sirotinje što više uzme, a što manje dade, tako se dogodilo da je ubrzo uveden novi način usklađivanja. Umjesto „troškovi života“ uveden je indeks „potrošačke cijene“. Pa je na prvi pogled izgledalo da se zapravo sve vraća na staro. Međutim u vrijeme „troškova života“ više se uračunavala inflacija, a u sadašnjim potrošačkim cijenama se manje iznose brojke inflacije. A da inflacije ima, to je svakome jasno. I od 2006. godine primjenjivana je takozvana Švicarska formula. A to znači da se zbroji 50 posto porasta plaća i 50 posto porasta „potrošačkih cijena“. Mirovine su zaostajale više nego ikad u odnosu na plaće, jer su manipulacije s rastom cijena bile prevelike.
