Mnogi potomci i preci ne razmišljaju unaprijed što će biti s imovinom kada ih jednom ne bude. Katkad to nije najpametnije jer zbog takvih situacija nastaju različiti konflikti i komplikacije. Stoga je veoma bitno na pametan i promišljen način napisati oporuku i sigurno je pohraniti.
Imovina osobe koja umre prelazi u ostavinu koju nasljeđuju nasljednici. U slučaju da nasljednika nema, riječ je o ošasnoj ostavini- ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad u kojem imaju prebivalište.
Oporuka može biti privatna ili javna isprava ili izjava pred dva svjedoka. Ona je izraz posljednje čovjekove želje o raspolaganju njegovom imovinom nakon smrti. No oporuku zapravo može napisati svaka osoba koja je sposobna za rasuđivanje, a starija je od 16 godina.
Postoji više načina na koji možete napisati oporuku. Osoba može vlastoručno napisati i potpisati oporuku pred svjedocima. U tom se slučaju radi o privatnoj oporuci. Kod ove vrste oporuke bitno je samo da je potpiše osoba koja ju je napisala i najmanje dva svjedoka.
S druge strane, javna je oporuka sastavljena pred nekim javnim tijelom. Ovu vrstu oporuke u slučaju nepismenosti ili bolesti oporučitelj može potpisati otiskom palca. Također, pogodna je i za osobe koje ne znaju čitati ili se potpisati.
Vijesti:
Kako pobjediti samoću?
Kako kvalitetno provesti vrijeme u mirovini
Fantastični trikovi
Oporuka se, u iznimnim situacijama, može dati usmeno pred dva svjedoka. Takva oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.
Uz pisanje, važna je i pohrana oporuke. Nju možete čuvati sami ili dati na čuvanje primjerice sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku.
Hrvatski upisnik oporuka javni je upisnik, ali podaci iz upisnika ne mogu se prije oporučiteljeve smrti. Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka niti bilo gdje posebno pohranjena, ne šteti njezinoj valjanosti.
