Opće je poznata činjenica da je osteoporoza bolest gubitka koštane mase i jedna od najčešćih metaboličkih bolesti razvijenog svijeta. Osteoporoza već danas ima u svijetu epidemijske razmjere, ali je teško točno odrediti opseg tog problema. Naime, gubitak koštane mase započinje čak dvadesetak godina prije pojave prvih kliničkih simptoma. Procjenjuje se da osteoporoza zahvaća oko 8-10% svjetske populacije. Statistika neumoljivo upozorava da su gotovo svaka treća žena i svaki osmi muškarac tijekom života izloženi riziku od nastanka najteže komplikacije osteoporoze – osteoporotičnog prijeloma. Nakon takvog događaja čak se manje od 1/3 bolesnika vraća ranijim aktivnostima, dok 15 – 20% bolesnika nakon prijeloma vrata bedrene kosti (koji se smatra jednim od najtežih prijeloma) umire već tijekom prve godine, bez obzira na kvalitetu pružene zdravstvene zaštite. Danas je prosječno trajanje života duže, a starija populacija brojnija nego prije, pa se tijekom prvih 25 godina trećeg tisućljeća očekuje gotovo dvostruki porast broja oboljelih od osteoporoze. Zbog toga se osteoporoza s razlogom naziva „tiha epidemija“ 21. stoljeća te predstavlja svjetski javno-zdravstveni i socijalno-ekonomski problem.
Glavna karakteristika osteoporoze je smanjenje mineralne gustoće skeleta, što za posljedicu ima krhke kosti, koje su sklone prijelomima.
Kost je vrlo dinamičan sustav i u stalnoj je pregradnji, čime je omogućeno neprestano stvaranje novog koštanog tkiva. Bez obzira na životnu dob, najstarija kost u našem tijelu ima samo 10 godina!
Zašto se kost pregrađuje?
Odgovor je vrlo jednostavan – jer bi u protivnom nastao „zamor materijala“, pa bi kost izgubila svoju kvalitetu i postala bi podložnija prijelomima. Pregradnja kosti sastoji se od nekoliko faza. Prva faza je resorpcija stare, oštećene ili mrtve kosti pomoću specifičnih stanica – osteoklasta. Iza toga slijedi više ili manje uspješna zamjena novom kosti posredstvom stanica koje izgrađuju kost – osteoblasta. Slikovito rečeno, smanjenje koštane mase posljedica je nedovoljnog djelovanja osteoblasta, tj. njihove nesposobnosti da popune šupljine koje stvaraju osteoklasti. U normalnim uvjetima osteoblasti i osteoklasti u međusobnoj su ravnoteži. Smanjivanjem broja osteoblasta i povećanjem aktivnosti osteoklasta ta se ravnoteža remeti, pa dolazi do smanjenja koštane mase.
Osteoporoza – bolest žena?
Nekada se osteoporoza opisivala kao popratna pojava menopauze, pa se čak i u liječničkim krugovima smatrala bolešću žena. To je točno kada je riječ o primarnoj osteoporozi, odnosno o gubitku koštane mase koji se razvio kao posljedica manjka spolnih hormona – estrogena.
Gubitak koštane mase započinje i kod muškaraca i kod žena već u 4. desetljeću života. Za razliku od muškaraca, žene gube koštanu masu puno brže u ranoj postmenopauzi (prvih 5 – 10 godina nakon prestanka redovite mjesečnice) zbog niske razine estrogena. Koštana masa se zbog gubitka estrogena godišnje smanjuje za 1-2 %. Kako žene žive duže, upravo je kod njih gubitak koštane mase naglašeniji. Žene tijekom faze rasta i razvoja postižu manju ukupnu koštanu masu od muškaraca, zbog čega imaju i sitniji kostur. Uz to brže gube koštanu masu, a njezin deficit u postmenopauzi iznosi čak do 50%. Spori i postepeni gubitak spolnih hormona razlog je dosta dobro očuvane kosti muškaraca iste dobi. To je osnovni razlog veće učestalosti prijeloma kod žena (2-3 puta). S obzirom na sve dulje trajanje života, očekuje se i povećanje broja prijeloma kod muškaraca. Neka istraživanja ukazuju na to da su prehrana s nedovoljno kalcija, slaba mišićna masa i niska tjelesna težina rizični čimbenici za manju koštanu gustoću i kod muškaraca.
Nedostatak spolnih hormona i starija dob nisu jedini uzroci gubitka koštane mase. Postoje brojna stanja i bolesti koja uzrokuju gubitak koštane mase, pa je stupanj osteoporoze posljedica međusobnog djelovanja svih prisutnih čimbenika. Najčešće su to: dugotrajna primjena lijekova kao što su kortikosteroidi, antiepileptici, antikoagulansi (heparin), bolesti štitnjače (tireotoksikoza), anoreksija nervosa, bubrežne i gastrointestinalne bolesti (malapsoripcija), alkoholizam, dugotrajna imobilizacija, hiperkalcijurija, bolesti vezivnog tkiva, neki tipovi malignih bolesti itd. Smatra se da pušenje i pretjerani unos alkohola također negativno utječu na gustoću kosti. Pušenje kod žena ubrzava metabolizam estrogena, a kod muškaraca remeti funkciju testosterona te pridonosi smanjenju koštane mase. Pojačan ili prekomjeran unos alkohola utječe na pregradnju kosti jer sprječava umnažanje osteoblasta.
Za sve savjete oko osteoporoze možete se javiti stručnjacima klikom na:
K- CENTAR
Prema preporuci Svjetske Zdravstvene Organizacije osteoporoza je definirana smanjenjem mineralne gustoće kosti (BMD – „bone mineral density“).
Normalan nalaz
T – vrijednost do -1.0 SD ispod normale
Osteopenija
T – vrijednost između -1.0 SD i -2.5 SD
Osteoporoza
T – vrijednost -2.5 SD i više ispod normale
Teška osteoporoza T – vrijednost -2.5 SD i više ispod normale uz prijelome
T – vrijednost = izmjerena mineralna gustoća kosti uspoređuje se s referentnim vrijednostima mlade odrasle populacije
Z – vrijednost = mineralna gustoća kosti može se uspoređivati i s referentnim vrijednostima iste dobne skupine
SD – standardna devijacija = nalaz se iskazuje kao veličina prosječnog odstupanja od referentne vrijednosti
Najvažnija je prevencija
Za ostoporozu se slobodno može reći da je to bolest koja počinje u mladosti, a posljedice se javljaju u starijoj životnoj dobi. Na nastanak i razvoj osteoporoze utječu mnogi čimbenici od kojih vodeću ulogu ima nasljeđe u kombinaciji s utjecajima iz okoline (prehrana i fizička aktivnost). Zbog toga je potrebno omogućiti primjeren razvoj skeleta u fazi rasta, što će umanjiti posljedice gubitka koštanog tkiva kod osoba starije životne dobi.
S razlogom, 90% koštanog rasta ostvaruje se između 10. i 20. godine života, a maksimum koštane mase postiže se oko 30. godine života. Učestalost osteoporoze znatno je veća u razvijenim zemljama, što se može protumačiti načinom života i nedostatkom fizičke aktivnosti. Današnji način života već u mladosti stvara predispoziciju za nastanak osteoporoze, jer ne osigurava stvaranje dovoljne ukupne koštane mase. Ako mlade ljude poučimo kako da izgrade svoje kosti što bolje i to uz pomoć pravilne prehrane i fizičke aktivnosti, mnogi slučajevi osteoporoze biti će spriječeni. Povećanje mišićne snage važan je stimulator za izgradnju kosti, povećava se također i mišićna potpora, a samim time se smanjuje rizik od prijeloma. Vježbanjem se poboljšava i koordinacija pokreta, a time se smanjuje mogućnost pada. Rekreativni sportovi (pješačenje, plivanje, vožnja biciklom, boćanje, streličarstvo, minigolf), svakodnevno vježbanje ili ples dovode do bolje kvalitete kosti, odnosno optimalne gustoće kostiju. Zdravlje kostiju također ovisi i o stanju ukupne prehrane. Kalcij, vitamin D, bjelančevine te energetski sastav hrane imaju odlučujuće značenje za očuvanje zdravlja kostiju. Fosfor, određeni elementi u tragovima (mangan, bakar, cink) i vitamini (C i K) također su važni za zdravlje kostiju, iako njihova uloga još nije posve razjašnjena.
Znaci upozorenja
Osteoporoza je tiha, podmukla bolest, koja ne boli. Za većinu ljudi prvi je znak da nešto nije u redu s njihovim kostima pojava prijeloma, najčešće podlaktice ili bedrene kosti, nakon neznatnog udarca ili pada. Kod nekih ljudi smanjenje tjelesne visine ili pojava grbavih leđa, gotovo su siguran znak osteoporoze. Naime, zbog osteoporotičnih promjena, kralješci se sliježu, gube na visini, zakrivljuje se prsni dio kralježnice i stvara se grba. Prepoznatljivi simptomi osteoporoze su bolovi u kralježnici i leđima, smanjenje tjelesne visine bolesnika, stvaranje grbe na leđima te česti prijelom kostiju.
Kalcij – neizostavan dodatak liječenju osteoporoze
U liječenju osteoporoze, osnovni je cilj zaustaviti gubitak koštane mase i spriječiti nastanak prijeloma. Uz različite lijekove (estrogeni, bisfosfonati, selektivni modulatori estrogenskih receptora, kalcitonin, parathormon) koji su danas na raspolaganju za liječenje osteoporoze, odlučujuću ulogu ima prehrana, osobito vitamin D i kalcij. Kalcij je jedan od najzastupljenijih minerala našeg tijela te čini čak 1-2% tjelesne težine. Devedeset i devet posto tjelesnog kalcija nalazi se u skeletu, dok je ostatak pohranjen u zubima, mekim tkivima i plazmi. Kalcij je neophodan za prijenos živčanih impulsa, mišićnu kontrakciju, kontrakciju i dilataciju krvnih žila, regulaciju enzima, stimulaciju hormona, zgrušavanje krvi i brojne druge procese. Kalcij ima temeljnu važnost za sve biološke sustave, pa je stoga nužno da se njegova koncentracija u tjelesnim tekućinama i tkivima održava u uskim fiziološkim granicama.
Rast, pregradnja i mineralizacija kosti u velikoj mjeri ovise upravo o kalciju. Pregradnja koštanog tkiva trajan je proces, čije su značajke kontinuirana razgradnja kosti te odlaganje kalcija u novostvorenu kost – stvaranje kosti. Ravnoteža koja postoji između razgradnje kosti i odlaganja minerala u kost, mijenja se starenjem. I dok u djetinjstvu stvaranje kosti prevladava nad razgradnjom, u odrasloj dobi ti se procesni izjednačuju. U starijoj životnoj dobi, posebice kod žena u postmenopauzi, razgradnja kosti nadmašuje njeno stvaranje, što dovodi do gubitka koštane mase i povećanog rizika za razvoj osteoporoze. U normalnim uvjetima i kada ne postoje povećane potrebe za kalcijem, zdrava i uravnotežena prehrana osigurava potrebnu količinu kalcija. Svakodnevno primanje kalcija hranom može biti od 200 do 2000 mg, a postotak kalcija koji se apsorbira iz crijeva obrnuto je razmjeran količini kalcija primljenog hranom. Od prosječno primljenih 1000 mg kalcija na dan apsorbira se tek oko 35%. Stoga se u stanjima u kojima postoje povećane potrebe za kalcijem nalaže i njegovo dodatno uzimanje. Brojna klinička istraživanja potvrdila su pozitivan učinak dodatnog uzimanja kalcija u obliku dodataka prehrani na stvaranje kosti i postizanje željene koštane mase kod djece i mladih osoba. Kod žena u postmenopauzi, dodatno uzimanje kalcija može spriječiti ili umanjiti gubitak kosti, a postoje i naznake da povećani unos kalcija može također smanjiti i rizik od prijeloma kosti.
Postoje različiti oblici kalcija, ali najčešće korišteni oblici su kalcij citrat i kalcij karbonat.
Zbog čega odabrati upravo kalcij citrat?
Kalcij citrat je oblik kalcija koji se najlakše apsorbira iz crijeva. Za razliku od nekih drugih oblika kalcija, ne uzrokuje pojavu želučanih tegoba. Smanjeno lučenje želučane kiseline ne utječe na njegovu apsorpciju, pa se posebno preporučuje starijim osobama. Prema nekim podacima, i osobe s niskim vrijednostima želučane kiseline apsorbiraju čak 45% unesenog kalcij citrata. Kalcij citrat obavezno se mora uzimati između obroka ili prije odlaska na spavanje. Za razliku od kalcij citrata, kalcij karbonat se ne apsorbira tako dobro, tako da osobe s normalnim sadržajem želučane kiseline mogu apsorbirati tek oko 22% unesenog kalcij karbonata. U starijoj životnoj dobi lučenje želučane kiseline često je kompromitirano, što utječe na mogućnost apsorpcije kalcij karbonata. Kalcij karbonat pokazuje antacidno djelovanje, a može uzrokovati napuhnutost i konstipaciju. Apsorpcija kalcija određuje količinu kalcija koja iz probavnog sustava dospijeva u cirkulacijski sustav. Na nju utječu status kalcija i vitamina D u tijelu, dob, trudnoća, određeni spojevi biljnog porijekla, fosfati i alkohol.
Za sve savjete oko osteoporoze možete se javiti stručnjacima klikom na:
K – CENTAR
