Put pod noge
Neprospavana noć – još jedna od mnogih.
“Pomogni si i Bog će ti pomoći”. Odluka je pala. Idem i gotovo. No, kako reći mužu? Katastrofa od odgovora ali to sam i očekivala. “Imamo dosta svega za normalan život i ti ne trebaš raditi, ako ideš ne trebaš se vratiti.” To su bile njegove riječi.
Da se meni na taj način odgovara, sigurno je da mi nije drago. Da se meni na taj način odgovara? Ne paše mi. Samo ja znam da se osjećam ne vrijedno jer ne doprinosim kućnom budžetu (osim kućanskih poslova – svih muških i ženskih).
Moj je moto oduvijek: “Nemoj ti budem ja” – kao da ja znam najbolje sve uraditi – glupača glupa!
“Nikada ne pokazuj da znaš sve uraditi jer ćeš drugi puta morati uraditi još više” – to su riječi jedne stare drage gospođe s kojom sam imala prilike nekoliko puta popričati, od prije puno godina.
Odlazim sva drhteći od razočarenja i straha gdje odlazim? I šta me čeka? Put traje 14 sati , a u mojim mislima je čitav moj život, loše i dobro. Da li sam dobro postupila? Bez obzira na moje odluke, nikada mi nemoj reći: ti to ne smiješ jer ja ću to uraditi bez obzira na posljedice.
Putujem sa gospođom N. Ona me hrabri. Nakon 14 sati smo na kolodvoru i svaka čeka svoj prijevoz. Njezin dolazi. Ona ne želi ići tako dugo dok ne vidi tko dolazi po mene. Prošlo je još pola sata. Dolazi i moj vozač, a ona se prekriži i kaže “Neka ti je Bog na pomoći – to je luda obitelj.” Njezina gazdarica mi daje broj tel. i kaže; ako neće biti dobro slobodno me nazovite – pomoći ću Vam.
Pola sata vožnje autom i tu smo. Ogromna lijepa kuća.
Dočekuje me cijela porota na čelu sa kolegicom koja je svoj dio odradila, da se tako izrazim.. Nitko te ne pita da li si žedna (ni vodu) ili gladna.
Još jedna laž (to tako kod njih i ide) umjesto jedne bolesne osobe tu su dvije. Strah me i opet drhtim. Ajde Dora možeš ti to – sama sebe tješim. Gledaju me kao da sam došla sa Marsa. Puna kuhinja je negativne energije. No, konačno odlaze. Ostajemo kolegica i ja, gospodin Sep i gospođa Silva. Spremanje u krevet (pomoć kod pranja i oblačenja). To radi kolegica, a ja samo promatram (od sutra to radim ja).
I to je gotovo, sad pričamo kolegica i ja. Prvo što mi kaže da je jako teško sa gos. Silvom. Nikako se ne smiješ nasmijati jer ona misli da se smiješ njoj.
Sa g. Sepom je puno lakše. Uglavnom tu sam da radim i da sam dostupna 24 sata. Njega, kuhanje, pranje, peglanje, čišćenje i odlazak u kupovinu.
A što je sutra za kuhanje? – pitam
Tu ti je u frižideru pola poru luka i skuhaj juhu, znaš tu ti se jako špara. Šokirana sam, ali pričekajmo slijedeći dan.
(Priča temeljena na istinitom događaju jedne starije žene iz Hrvatske koja je u Italiju krenula njegovati stariju osobu…U nastavcima.)
Nastavlja se….
Vezane vijesti
Komunikacija i ublažavanje boli bolesnika?
Gdje na besplatni sistematski pregled?
Ovo je obiteljska mirovina!
—
tag: starija njegovateljica
